S v a l b a rd

-''NIje mi ubijanje zavabvo.'' - rekao je Mike dalje joj nije objašnjavao.MArina je osjtila potrebu da joj objasni.
-''Treba nam netko živ smao par minuta da izvučemo neke informacija.Onda ga možemo ubiti.A na Mikea se na obaziri.'' - rekla je Marina.

-"Hej, samo zelim probat."- pobunila se Amy.
-"A i nitko drugi nema led. Hehehe."- nasmijala se zvonko.

-''Ja imam.'' - promrmljao je NIcolas.
-''Mi tvorimo zatvoreni krug.'' - rekla je Marina. - ''Zato sam ja napadnuta na krovu.Ja imam vatru,topli element a svi oni hladne,vodu,led i vjetar.Kada staviš led u vatru dobiješ vodu,s vodom,to jest ledom ili vjetrom gasiš vatru.Naš otac se bavio istraživanjem moći Oxanaca.Postoji dosta stvari o kojima većina ljudi može samo sanjati.Otkrio ih je i sakrio.Bio je u strahu da te informacije ne dođu do Marcusa.Neke darove je dao nama.Pokušao je učiniti svoju djecu što jačima jer je znao da će ga Marcus nama ucjenjivati kada ga se dočepa.Svatko od nas osim moći ima i dar.Moguće je da ga svi vi imate.Taj dar je zakopan dubobko u vama.Preduboko.Ali jednom kada otkrijete taj dar vi ste gotovo nepobjedivi.Nas četvero se obožavamo.Mi kada naučimo kontrolirati svoju moć možda možemo predstavljati nepobjedivost.Sve što jedno zabrlja drugo može ispraviti.Svatko bi se išao boriti za drugoga.Nas četvero zajedno.To Marcus želi.Ali on to ne zna.On zna samo za pojam zatvoren krug.Ne zne koje su naše moći.Nije to uspio izvući od naših roditelja.Ne zna ni za postojanje darova.Ja sam uvijek bila plaha,Mike je uvijek bio najčvršći od nas,James je bio razuman a NIcolas je lakomislen.Mi se nadopunjavamo.I svatko od nas ima taj svoj dar.Ti darovi...'' - započela je Marina ali je James uhvatio za ruku.
-''Pođimo unutra.Ionako si prevviše odala.Ako je istina ono za ravateljicu bolje da poeđmo negdje gdje na nitko ne može čuti.'' - rekao je

Rain je samo gledala u Marinu.
"Ipak sam krivo procjenila ljude koji me okruzuju,bas kad sam pomislila da cu i ja nani
prijatelje,zapravo sam se prevarila.
"~pomislila je Rain
" nemogu plakati kao drugi zato sto neznam sto je to,nemogu se smijati zato sto nisam naucena na veselje, ostati tuzna i neutralna istovremeno kao i cijeli zivot mi se polako gadi."~promrmljala je rain međutim nitko ju nije cuo.
"Ostavit cu ih i pravit cu se kao da ih neznam tako ce sve ostati po starom sto je najbolje za mene"~pomislila je
Rain je pogledala u Marinu i njezino drustvo koje je polako odlazilo.
Marina se naposljetku okrenula da pozove i rain da dode s njima unutra.
Rain ju je samo pogledala te se okrenula i doviknula:" Ipak sam bila u krivu nisu ostali elementi za sve,naposljetku kome treba elektricitet u blizini, kako kazu smrtonosan je.
Bolje bi bilo da vise ne pricamo niti da se druzimo."
Potom je laganim korakom krenula prema skolskom dvoristu.

"Hej, rain!" povikala je kawaii. "Hoćeš s nama? Mislili smo se malo prošetati. Po šumi. Razbistriti misli."nasmiješila se, ali u sljedeći trenutak smrknula vidjevši rainino razočarano lice. "Dbro onda. Idemo mi. Bok!"

Marini nije bilo jasno što je s tom djevojkom.Čas se želi družiti s njima čas ne.Ipak,nije joj željela smetati.
-''Idem je ja potražiti.'' - rekao je MIke
-''Zašto?'' - upitala je Marina sumnjičavo.
-''Nije mi drago da luta sama.'' - rekao je.
-''Jasnomi j da previše paziš na mene jer sma ti sestra ali neoj i nju daviti.Već smo vidjeli da se može smaa braniti.'' - rekla je Marina.
Mike je uvijek bio povučen i šutljiv.Nije znao izraziti svoje osjećaje pa se nikada nije moglo znati što mu je na umu i laže li.
Mike nije ništa rekao.Samo je otišao
-''Ako je ne nađeš mi smo u sobi!'' viknula je Marina za njim

Rain je hodala dvoristem skole.
" Ugh dosadno je, ah da ponovimo danasnje gradivo."~pomislila je
Rain je sjela na klupicu te je izvadila svoju biljeznicu sa zabiljeskama.
" Umm ovaj dio nije jasan, razumije li netko ovo?"~potiho se izderala.

Marina je ušla u školu sa Amy,Jamesom,Nicolasom i Kawaii.Njena ideja za šetnju šumom je propala jer im je trebala samoća.
Iako je prvotna ideja bila da idu u sobu nekoga od njih na kraju su se ipak povukli u jednu osamljanu učionicu.Marina je kroz prozor vidjela rain kako sjedi na klupici.Zapitala se hoće li je Mike naći.
Tada je počela objašnjavati svojim novim prijateljicama o čemu se zapravo radi.

"Što se dogodilo s tvojim roditeljima? Je li ih Marcus..." Kawaii je složila grimasu.

-''Oteo ih je.Drži ih negdje zatočene.Ne znsmo jesu li živi.Zato nam treba jedan Marcusovac.Trebamo saznat što se s njima događa.KOliko do sada znamo pokušava ih natjerati da mu reču sve što znaju pod prijetnjom da će ubiti mene i braću.'' - rekla je Marina a usna joj je zdrhtala.

-''Prije nego što vam išta objasnimzanima me,koliko ste toga vi prije svalbarda uopće znali o svojim moćima?Jeste li eksperimentirali?'' - upitala ih je

Rain je citala i dalje svoje zabiljeske.
obozavala je uciti i saznati nesto novo,sto se u potpunosti protivi njezinom karakteru.
"umm mmm,bas me zanima sto rade oni led,vatra i soatli..,ah zapravo nije da mi je stalo."~uzdahnula je Rain
" Ali kad vec imam elektricitet zasto se nebih igrala sa skolom.
Dakle da zapocnemo"~pomislila je rain i okrenula se prema skoli.
U trenu u ucionicama je nestalo struje.
rain je napravila da se zidovima vidi kako tece svugdje naokolo elektricitet,napravila je da struja iskri kao kad se negdje nađe potrgani kabao iz kojeg "Frca" struja.
Rain je s duvljenjem gledala kako je elektricitet praktican.
tada je ponovno sjela natrag na klupu i nastavila je citati.

Kawaii se naslonila na zid učionice. "Ja sam se, recimo to tako, cijeli život znala za svoje moći. Roditelji su mi također upravljali vodom, pa sam ja to valjda naslijedila. A što se tiče eksperimentiranja... Pa, roditelji su oduvijek mnogo očekivali od mene. Vježbali smo, podučavali su me... Ali ništa diskretno. Nikad mi nisu rekli ni za Markusa ni za opasnosti ovog planeta... Uvjeravali su me kako uvježbavanje moći služi prvenstveno za izradnju karaktera, a za obranu od zlih sila...To nisu ni spominjali. No vjerojatno su znali da će doći dan kad ću saznati za to..."

Začuo se vrisak:Neke cure u školi su vrištale.Marina je pogledala prema zidovima i vidjela što je Rain napravila.Smao ona nije znala da je to RAin napravila iz šale.Jedino je znala da je Mike išao tražiti Rain.Skočila je do prozora bez razmišljanja.Čim je dotaknula zid udarila su je struja i srušila se na tlo

"Što ćemo sad? zarobljene smo ovdje? Smijemo li išta dirati? Trebamo li pozvati ravnateljicu? O bože, Marina!!" Kawaii je u užasu pogledala marinino natečeno lice i ruke...
"Marina, čuješ li me? O hvala bogu, probudila se..."

Marina je otvorila oči.Odmah je skočila do prozora.Ovaj put je pazila da ništa ne dira.Kroz prozor je gledala i ostale zidove dvorca.Sve je bilo zarobljeno elektricitetom.Pogledala je u Rain.Sjedala je mirno na klupi.Kao da je to slučajno napravila.Marina je znala da nije, vjerovatno je samo vježbala,nije marila za ljude koji su u dvorcu.

-"Ja sam znala za svoju moc od rodenja prakticki. Bilo mi je zabavno. Nikada mi nije bilo hladno. Jednog dana sa 3 godine sama sam zaladila neke kamencice. Bila je to slaba moc, slab led, ali uspjela sam. Roditelji su se ponosili mnome.
Kad sam to prvi put izvela gurali su me da to pokazujem pred svima. Dok jednog dana sa 8 godina nisam zaledila svojoj teti ruku. Tada su me prestali forsat. Rodbina me se bojala. Vise mi se nisu niti priblizavali. Sad prakticki mogu zalediti sve sto zelim."- gromko se nasmijala.
-"A sto je sa vama ostalima?"- upitala je Amy znatizeljno.
Kad je Kawaii ispricala svoju pricu nesto se cudno dogodilo. Marina je dotaknula zid i pala u nesvjest. Amy je sve gledala s zaprepastenjem.
Zaledila je brzo zid da se nebi nesto takvo ponovilo. Od struje se brzo otopio. Nije znala kako led moze pomoci sad.

"Što ćemo sada? Može li to Rain riješiti? Rain!!!" povikala je Kawaii kroz prozor. "Btw, mislim da ni ja tu žišta ne mogu... Struja i voda su dobri frendovi kad treba nekog koknut..." pokušala se nasmijati, no nije bilo vremena za šalu.

"Umm mmm sto se događa,zar je struja tako strsna?"~promrmljala je rain
" a htjela sam samo da se malo ispraksirate i da uvjezbate razviti svoje moci!"~pomislila je
Zaklopila je biljeznicu i okrenula se prema skoli.
" Dobro necu vise pustatu elektricitet,ali moram ovo nekako zavrsiti i da ravateljici ocitam bukvicu."~pomislila je rain
Potom je svu struju usmjerila na sva moguca stakla u skoli.
Stakla su se razbila sva odjednom.
Cuo se lom, no Rain nije marila za to.

Veliki prozor pokraj kojega je mArina stajala pukno je.Rasuo s ena komadiće.Većina komada stakl abila je zabijena u Marinino meso.Uhvatil ja Panika.Krvarila je na sve strane.

Kawaii je dotrčala do marine kao i Amy. "Znaš li prvu pomoć?" u očaju je Kawaii upitala Amy. "Ja mogu samo napraviti hladne obloge...Ništa drugo." Amy je procijedila.
Kawaii je pogledala kroz razbijeni prozor i vidjela Rain kako ih gleda. U sljedećem trenutku je skinula svoju plavu vestu i zamotala je Marini oko ruku i nogu, svugdje gdje je krvarila. "Amy, trebam još." Amy je skinula svoju jaknu i dala ju Kawaii. Jakne su obruo bile natopljene krvlju...

Rain je gledala i bila je razocarana.
" zar cete tako lako umrijeti ako se nemozete obraniti niti od mene koja sam na jednakom nivou kao i vi"ˇ~Promrmljala je Rain
Rain je primjetila kako je na jednom prozoru krv.
"Ugh bolje da odem bidjeti sto se dogodilo tom jadniku,ne samo da krvari vec i struja prolazi kroz njega."~pomislila je Rain

"Zašto toliko krvari? Ne mogu zaustaviti krvarenje bez jačih zavoja! Amy, molim te idi po nekoga. Profesora, neka pozovu doktora..."
Amy joj je odvratila: "Nikoga nema. A zbog visokog napona telefoni su isključeni..."
Kawaii se Tada sjetila. Uzela je maramu, svielnu maramu iz svog đžepa. Bila je to najvrednija stvar koju joj je njena majka dala prije no...
Kapljica suze kapnula je na čvrstu tkaninu i zavila je maramu oko marininog trbuha odakle je najviše kravarila. "Marina, probudi se, probudi se..." mrmljala je...

Marina je bila u nesvijesti.Vidjela je krug.Taj krug se razlomiona četiri jednaka dijela.Vrtio se.vi su dijelovi bili plavi a jedan crveni.MArinin je rasla tamperatura.Nije bila dobro

"Moramo naći neki način da ju spasimo..." mrmljala je Amy. "Ali što?"
"Gubi previše krvi..."šaptala je Kawaii. Trebamo nekako zašiti ranu! Pogledaj joj rupe na trbuhu i rukama! To ne može samo tako prestati..."

Rain je dotrcala do njih.
Vidjela je marinu na podu.
" maknite se od nje, koja od vas posjeduje vodu?!
Pa jeste normalne?!"~viknula je Rain
Ugh kroz tijelo joj protjece elektricitet a vi jedna od vas posjeduje vodu pa to pogorsava rane.
Rain je stavila ruke iznad marine i elektiricitetom joj smanjila rane na tijelu.
marina je prestala krvariti i imala je rane samo kao ogrebotine.
rain je sjedila u lokvi krvi ne govorivsi vise nista.