S v a l b a rd

Oxan je planet .Sjmešten je jako jako jako daleko od Zemlje,u potpuno drugom svemiru i vremenu.Cure sa Oxana su Oxane a dečki Oxani.Jako su nalik ljudima.Oni su nekada bili stanovnici ljudske Zemlje.Osjećali su nekakav poziv u sebi,osjećali su se posebno.Jednog dana su se pojavili na Oxanu.S vremenom je njegova populacija sve više rasla.Ipak,na Oxanu iam puno nenaseljenih mjeta.Oni su ničija zelja.Naime,Oxan je u ratu.Vječito se sukobe sjeverna i južna strana,to jest južnjaci i sjevernjaci.Nikada se nije znalo što je bio predmet spora između zaraćenih strana.U svim tim svađama rodilo se zlo,mržnja i oholost.Stvorio se Marcus.On je prvi počeo istraživati koje moći Oxanci imaju.Postao je ovisan o njima.Zaluđan i opsjednut.Kako je uvidio da Oxance više zanimaju svađe nego čarolije odlučio je jačati i preuzimati vodstvo nad Oxanom.Zauzeo je obližni planet i nazvao ga po sebi,Marcus.Poticao je jaz između sjevernjaka i južnjaka.Tada je počao s osvajanjihma.Ipak,Bilo je Oxanaca kojima nije bilo do svađe.Osnovali su akademiju,Svalbard.Ona je bila na ničijoj zemlji.U nju su pozvani svi sjevernjaci i južnjaci.Tu su da nauče surađivati jedni s drugima i da otkriju što je njihova moć.Oxanci mogu kontrolirati stvari.Samo jednu stvar.Jedan Oxanac kontrolira jednu stvar.Oni ne kontroliraju životinje,ni sve sisavce,ni sve gmazove.Oni imaju samo jednu vrstu životinja.Na primjer zmije.Oni mogu kontrolirati i elemente,biljke i mnoge druge stvari.Kada netko kroči na Svalbard otkrije što je to u njegovoj moći.Učenici Svalbarda su nove generacija.Oni će povesti rat protiv Marcusa,oni su prva generacija koja koristi svoje moći,prva generacija koja živi u miru.Ali na Svalbardu se događaju užasne stavri,potresi,nestajanja.Svalbard je prilično zaštićen,ali Marcus je najvještiji u magiji.
Učenici Svalbarda moraju biti hrabri i nakon što nauče kontrolirati svoje moći započeti rat s Marcusom.


Likove šaljite meni na PM

Treba vam:
Ime
Prezime
Slika:
S koje ste strane:
Čime upravljate:

Prihvaćeni ženski likovi:


Marina Lupin

sjevernjakinja
Upravlja vatrom

Kawaii MoMo

sjeveroistočni Oxan
upravlja vodom

Amy Collins

sjavernjakinja
Upravlja ledom

Rain Sorrow Lovless

https://2img.net/h/i608.photobucket.com/albums/tt169/HachuneMiku/BlackRockShooter.jpg
https://2img.net/h/i202.photobucket.com/albums/aa208/B_T_GRAVE/Vocaloids/1241179465425.jpg
sjevernjakinja
Upravlja elektricitetom

RP je otvoren!

napomena:NItko Svalbardom ne može kročiti prije nego što dobije moć.Učenici se pojavljuju u jednoj prostoriji u kojoj otkriju čime vladaju pa tek onda smiju na Svalbard.

Marina se odjenom našla u nekoj sobi.Bila je obložena kamenom.Prostoriju su osvjetljavale dvije baklje.Na sredini prostorije je stajao nekakav čudan stol a iza njega dvije žene.Marina je odmah shvatila da su to profesorice sa Svalbarda.

-''Marina Lupin,pristupi.'' -rekla je više.Marina je poslušala.
-''Što vidiš u zrcalu?'' - upitala je.
Marina se zagledal u čudan stol.Na njemu je nešto stajalo.MArini nije nimalo nalikovalo na zrcalo ali niej se bunila.
Vidjela je crnokosu djevojku.U njoj je prepoznala sebe.Ruka joj je bila u plamenu.Trznula je rukom i taj plamen se proširio oko nje.Trznula je rukom i plamen se ugasio.Slike u ''zrcalu'' je nestala.
-''Vatra.'' - rekla je Marina tiho.
Niže žena je to zapisala na papir i poslal Marinu u kut.Sjela je na stolicu i zagledala se u vrete čekajući tko će idući doći.

Cure su stajale u redu i cekale svoje ime.
-"Amy Colins, pristupi."- Amy je sigurnim i odlucnim korakom dosla do predmeta.
-"Što vidis u zrcalu?"- ponovno je zena postavila vec rutinsko pitanje.
Vidjela je zaledenu zemlju. Ledeno doba. Nije bilo uopce zivota na zemlji. Na svakoj povrsini je bio led. Amy se pojavila u slici, nakratko, zatim je opet nestala.
-"Hm.. Led."- rekla je i nacerila se od uha do uha.
-"Takvo ponasanje nece biti tolerirano gospodice Colins. Mozete ici."- rekla je strogim glasom.
-"Da zicer." rekla je Amy sebi u bradu, tako da ju nitko nije mogao cuti, i krenula prema kutu.
-"Ej, ja sam Amy. A ti si?"- rekla je Amy jos uvijek nasmijeseno.

Kawaii je stajala u velikoj sobi osvrtajući se oko sebe. Svi u prostoriji izgledali su prilično umorno i gužvali se, gotovo svi u jednom kutu. Kawaii je ugledala slobodan stolac i sjela se, ne osvrtajući se na neugodne primjedbe pfofesorica. Kawaii je došla među zadnjima, a to je, čini se, ostavilo loš utisak na školsko osoblje. No, nije ju bilo briga za njih. Škola će proći. Sve prolazi. A ona je buntovnica za sva vremena. I nije nimalo obična.
Mah, pomislila je, za što trebam potvrdu? Odavno znam da je moj element voda! Baš da vidimo kakvu će glupost pljunuti profa...
Čekala je minutu. Zatim dvije. Za Kawaii bila je to vječnost. Skupila Gestapo-žena napokon je izgovorila i Kawaiino ime, što je bilo neobično s obzirom na njeno ''kašnjenje''.
-Kawaii MoMo!- vrisnula je ženskica u crnoj bluzi. Kako iz tako malenog bića može izletjeti takav glas? -Ima li ovdje ijedna Kawaii Momo?- druga profesorica, pično dubogog glasa joj se obratila. Kawaii je izgrizla i posljednji nokat te se tek tada dogegala do velikog stola.
-Što vidiš u...Hej! Što to radiš?!-Kawaii je prilično pobrinula da ovo rutinsko pitanje ne postane predosadno.
-Samo popravljam šminku...- odgovorila je nedužnim glasom koji je obično uspio smekšati njene roditelje. No Gestapo-žene, čini se, nisu pale na foru. Ona mršava dubokog glasa nije ništa rekla već samo uzdahnula s neobobravanjem. Druga joj se pak obratila:
-Slušaj, mala! Nemam ja vremena za tvoje gluposti! Nagledala sam se ja takvih kao ti. Samo mi reci što vidiš u ogledalu pa da završimo.
Što je ovo?, popislila j Kawaii. No, ako Gestapo to traži...
Duboko se zagledala u zrcalo i nije ništa vidjela. Ne, ne, ipak vidi nešto. Bila je to mala kapljica vode. Poput kapi kiše, samo što nije padala s neba, već se rađala iz suhe zemlje. Onda se i ona našla u zrcalu. Našla se u pustinji. Posegnula je za tom kapljicom vode, ali onda je počela padati kiša. Veselila se kiši. Sve dok nije narasla u ogromnu bujicu i odnijela ju negdje daleko...
-Vodu.- rekla je. Gestapo je to zapisala na papir i izgovorila: -David Baxel!- a onda se uputila grupici djevojaka u kutu. Prišla im je i prušila ruku, premda ne znajući kojoj od njih. Onda ju je spustila i nasmješila se i predstavila se. -Bok, ja sam Kawaii. Kako se vi zovete?

-"Hej, ja sam Amy, a ovo je Marina."- rekla je veselo Amy.
-"Nije li ova zenska iritirajuca.. Jos ce nam zabranit da se sminkamo, smijemo, DISEMO."
-"Hehe, istina."- nasmjeseno je rekla Kawaii.
-"Odkud si? Koliko godina imas?"- upitala je Amy.

" Rain Sorrow Loveless,pristupi stolu."
Iz Mracnog costa prostorije digla se djevojka duge crne kose, sise su joj prekrivale oci."
Jedna od gosođa joj je Rekla:" Djevojko ovako se neces moci odjevati u ovoj ustanovi."
Rain nije nista rekla sutila je i stala.
Druga je dodala:" No dobro sto vidis u ovom zrcalu.?"
Rain je prila stolu i zagledala se u zrcalo.
U Zrcalu su se stvorile munje a među njima je bila i ona.
Munje su unistavale sve oko sebe."
Rain je rekla tihim sablasnim glasom: " Elektricitet,munje."
GOspođe su uzdahnule i zapisale na papir.
Jedna je dobacila:" Ocekujem da te do sutra necu vidjeti tako odjevenu,uostalom,zar ti nepoznas niti jednu drugu boju osim crne?"
Rain je stala leđima okrenutim od njih ali nije im nista odgovorila.
Samo je sjela ponovno u onaj isti crni cosak dalje od drugih djevojaka.

-''Ejj,Ja sam Marina,ovo je Amy,a ovo Kawaii.'' - rekla je Mairna pozdravljajući novu djevojku
-''Ti si?'' - upitala je.Svidio joj se njen stil

-"Opa... Izgledas zestoko."- Amy je rekla mrvicu preglasno.
-"Gospodice Colins, ocekujem vas u svom uredu u tocno 16:00."- rekla je zena.
-"Good 4 u! Nacekat cete se."- rekla je i zlobno se nasmijesila.
-"Ili bolje receno odmah."- rekla je, dosla do Amy i povukla ju za ruku.
Amy se podigla na prste i pocela hodati. Istovremeno je blago mahnula Kawaii, Marini i novoj curi.
-"Ovoce biti dobra godina."- rekla je i zvonko se nasmijala.

Rain nije nista govorila.
Sjedila je u cosku ne zeljeci imati veze s drugima.
tada su gospođe rekle neka slobodno izađu kako bi druge mogle uci.
Imaju vremena razgledati cijelu skolu.
Gotovo je vecina izasla van uzbuđena,jedino Rain nije mjenjala izraz lica.
" Kakvo drustvo,zlo mi je od njih,ja jedina imam mogucnost upravljanja elektricitetom,ako mi bude dosadno uzivat cemo u mraku neko vrijeme dok ponovno ne vratim struju u ovu zgradu."~ mislila si je Rain
Dok je prolazila hodnicima svi su se okretali.
najednom je netko u gomili sapnuo.
Ova ima prestrasnu,precrnu auru.
Rain se nije obazirala,samo je nstavila hodati.

Amy se cijelo vrijeme zabavljala u ravnateljicinom uredu. Na stolu je bila casa vode koja je odjednom postala led, pa se opet pretvorila u vodu.
-"Vidim ja da je vama zabavno Gospodice Colins."- rekla je.
-"Nebi vjerovali koliko."- nasmijesila se.
-"Otpust gospodice Amy, mozete slobodno razgledati skolu. Nisam sigurna koliko dugo cete ostat ovdje. Uniforma vam je u ormaru. Proslijedite to i ostalima."-rekla je.
-"Dovidenja."- rekla je Amy zalupivsi vratima kabineta.
Potrcala je brzim korakom i sustigla Marinu i Kawaii.
-"ovo je bilo zabavno."- rekla je vedro.
-"Eh da, moramo nosit neke uniforme. Hehehe."- podrugljivo se nasmijesila.
-"Hm.. Idem ja vidit kako izgledaju uniforme."
Prije nego sta je itko uspio ista reci otrcala je prema stepenicama. Samo nije otisla u podrum gdje su spavaonice, nego na krov.
Otvorila je skripava vrata i izletila na svjez zrak. Vjetar joj je puhao prema licu.
Sjela je i pocela razmisljati.

Rain je vidjela Amy kako trci po stepenicama.
" pfff koliko ce ona izdrzati"~pomislila je.
Rain je također voljela vjetar,Zato sto je vjetar predstavljao slobodu na neki nacin.
Gledala je tako nepomocno u Amy.
Potom se okrenula i zabuljila se kroz prozor.

Mairna je lutala hodnicima za Kawaii.Bilo joj je drago što su svi sjevernjaci.Nije još uvijek vidjela nikoga sa južne strane.Pomalo ih se bojala.Naime Marinu je jednom davno jedan južnjak pokušao ubiti.Od same poisli na južnjake se stresla.Baš zato je došla ovdje.DA ih se prestane bojati.

-''KAda nam je nastava?'' - upitala je Marina Kawaii

Rain je primjetila Marinu I kawaii
Samo ih je krajem oka koje je provirilo kroz siske pogledala.
Okrenula se i otisla je u suprotnom smjeru.

Veliki nalet vjetra odjednom se zaledio, pao na pod i pukao.
Amy je polozila ruku na kamen koji se zaledio.
-"Mozda bih trebala poceti nosit rukavice"- rekla je sama sebi.
Cula je necije korake kako joj se priblizavaju. Cula je pucanje kamenja pod necijom nogom. Cula je kako taj netko pokusava necujno sjesti na pod.
Kad je ta osoba sjela, Amy je zaledila dio taj dio krova.
Nije se ni potrudila pogledat tko je to.

Rain je sjela u svoju klupu
morala je biti u ucionici 6-A.
i sama ucionica po sebi je imala glup naziv.
Svi su bili u uniformama,samo je rain sjedila u svojoj uobicajenoj odjeci.
Crno siva majca s kapuljacom i uzorkom u obliku kockica ,kratke crne hlacice,te punkerski remen.
Visoke Punkerske crne cizme s puno remenja.
Ruke pune narukvica od koznih do onih s bodljama.
na vratu je imala zavezanu spagu tj obican crni konac.
i lancic s malim bodljicama.
A o usima da i ne pricamo.
na obrvi je imala jedan piercing i obozavala ga je.
no najmisliji su joj bili dva piercing na usnicama i njezini snakebites crni piercinzi .
Bzvz je buljila kroz prozor.
dok jedna djevojka nije nesto dobacila.
" A da se presvuces,nisi jedina posebna."
rain je prepoznala da je od djevojke moc upravljanje vodom.
rain joj je rekla tihim,sablasnim glasom:" jesi li znala da struja najlakse ubije nekoga u vodi ili vezanog s mogucnostu kontroliranja vode.?"
Potom je okrenula glavu i nastavila je gledati kroz prozor

Amy je skocila s krova u maleno jezero ispod.
Voda je bila ugodna. Vjerojatno bi nekom drugom bila ledena, no ona je navikla na led.
Ispod oka je pogledala osobu koja je jos uvijek nepomicno sjedila na krovu. Bio je to decko crne kose. Ostalo nije mogla vidjeti.
-"Ubudece, nemoj me slijediti."- rekla je nasmjeseno.
-"Pokusat cu, ali nista ne obecavam."- rekao je ugodnim glasom.
Brzo je otrcala do sobe, obukla uniformu i otisla na sat.
Pokucala je i usla.
-"Gospodice Colins, kasnite."- rekao je mladi profesor.
-"Zao mi je. Izgubila sam se."- nasmijesila se onim neduznim osmjehom.
-"Sjednite negdje."
Sjela je u zadnju klupu i pogledala po ucionici. Ni Marina, ni Kawaii ni nova cura nisu bili tamo. Nisu imale isti raspored sati.
U ucionicu je uletio onaj crni decko. Pogledao je prema Amy i nasmjesio joj se.
Sjeo je u prvu klupu.
-"Napokon ste nam se pridruzili gospodine Lawrence."

nastava je pocela.
Rain nije bila jedna od onih koje ne paze.upijala je sveku rijec,zapisivala i najmanje sitnice i zbot oga su se svi cudili.
" zar ljude procjenjujete po izgledu a ne po onome kakvi jesu."1pomislila je.
Rainine crne kecke koje je toga dana imala bile su malko predugacke pa su cak skoro pa dopirale do poda ali kosa joj je bila poput igle glatka i uvijek je vijorila na povjetarcu.
siske su ipak malko predugacke bile.
I sama je to znala ali ih je obozavala.
Profesorice Griffin ova djevojka nema uniformu.
Profesorica to nije zapazila ali primjetila je da se rain ne obazire i da zapisuje nesto.
Profesorica:" Djevojko,djevojko!!!!!!!"
Rain je podigla glavu.
profesorica:" Da ti,kako se zoves.?"
Rain je odgovorila sablasno:" Rain Sorrow Loveless."
Ugl svi su se u razredu najezili.
Profesorica:" Nemoj sutra doci bez uniforme inace ides u ravnateljicin kabinet.
I koja je tvoja moc?"
rain ju nije gledala,nije zeljela imati kontakt oci u oci s profesoricom.
Rain:" Moja moc,moja stvar"~pomislila je
rain nije odgovorila na to pitanje.
Sjela je u klupu i sutjela.
Profesorica:" Kakva drskost,nepodnosljivo."
Napokon je zavrsio i prvi sat.
Svi su se druzili osim rain.
rain je ugledala kutiju punu kreda.
rusila ju je na pod.
Ucenici su pogledali u nju.
Netko je dobacio:" jade frikušo pokupi to."
Rain se okrenula i odsetala je do svoga mjesta ne ucinivsi nista.

- Stvarno ne znam kad nam počinje nastava. Nije li to glupo što imamo normalan raspored već prvi sat?- osvrnula se pogledavši skupinu dječaka koji su promatrali nju i Kawaii.
-Bolesnici.-procijedila je Kawaii.
-Što je?-Marina je bila znatiželjna.-Misliš da su oni...
-Da, oni su južnjaci, a mi smo sjevernjakinje.-uzdahnula je Kawaii. -to se vidi. gledaj ih kako su tamnoputi...
-Gdje je ona djevojka Rain? Baš sam ju željela bolje upoznati...Ona je buntovnica, ali ima stila, za razliku od mene...Ja sam samo bezobrazna.-nasmiješila se.
-Mislim da je njoj nastava već počela.-Marina se osvrnula oko sebe. Oni su dječaci već zbrisali. Ostale su same na hodniku.
-Bolje da i mi krenemo, ali prvo moramo naći Amy zbog uniforma...

Poceo je drugi skolsi sat.
Rain je i dalje slusala veoma pazljivo.
Tko god bi se zalio na njezin izgled, i nakon sto bi ju svaki profesor ispitao tko je ona Rain je i dalje sutjela i sjedila je nepomocno.
Zanimalo ju je,zeljela je znati vise.
Nije bila jedna od onih da ako zeli postati jaca da ce koristiti samo surovnu snagu.Ona je smatrala da je i treniranje uma tj psihe izuzetno bitno.

Kad je zavrsio prvi sat Amy se prva digla i izasla iz ucionice.
Otisla je do svoje sobe i skinula uniformu te se preobukla u crno-bijeli kupaci kostim.
Rucnik je stavila na ramena i krenula prema krovu.
Pogledala je iza sebe ocekujuci da ce vidjet nekog, ali nitko nije bio tamo.
Presla je rukom preko kamenog zida na kojemu se pocelo stvarati inje.
Popela se stepenicama i krocila na krov.
Sunce je zaslo za oblake.
Otisla je sjesti na rub krova.
Sjedila je tamo par minuta kada se dignula i graciozno skocila u vodu. Izasla je iz jezera i presla rukom po povrsini vode, koja se zaledila.
Pocinjao je 2. sat na kojeg ona nije mislila otici.
Pogledala je prema Oxanima koji su ulazili u predvorje skole. Amy je spazila Marinu i Kawaii i potrcala je prema njima.
-"Evo me. Isla sam se okupat malo.."-pokazala je prema zaledenom jezeru.

Marina je zbrisala od Amy i Kawaii.NIje željela na nastavu.Nema rasporeda,ne zna gdje je što.Ioako je prvi dan e će joj vjerovatno progledati kroz prste.Popella se na krov.POgled ja bio veličanstven.
Tada je zečula korake iza sebe.
-''Marina.Nije vrijeme za meditiranj.Moraš na nastavu.Rat je počao.Marcus preuzima kontrolu.Nema vremena za upoznavanje.Ni za zabavu.MOrate vježbati.Ojačavati moći.'' - rekla je ona žena koja ih je primila u školu.

Amy je spazila onog crnokosog lika. Imao je lijep osmjeh.
Potrcala je prema sobi, obukla uniformu i potrcala na nastavu.
-"Gospodice Colins, opet kasnite."
Sutke je otisla do svog mjesta smijajuci se. Ovaj put je imala sat sa Kawaii.
Nazalost ona je sjedila na drugom kraju prostorije. Amy je sutila cijeli sat i koliko-toliko upijala informacije.

Rain se sjtila da nezzna nikoga tko posjeduje moc upravljanja elektiricitetom.
" Ah rijetki su ti ko ja"1 Pomislila je
i nastavila je zapisivati informacije.
tada je zavrsio i drugi sat.
rain je sjedila nepomicno gledajuci u klupu.

Napokon je zvonilo za kraj sata, i Kawaii je potrčala do Amy. -Koja dosadna profa, zar ne?-nasmiješila se Kawaii. -Cijelo vrijeme je brbljala o upoznavanju s ljudima sa suprotnih strana. Kao da nas je briga za to. Ljudi će uvijek imati predrasuda-zakolutala je očima. -Idemo do Marine? Mislim da je ona imala pravilnu uporabu moći...-čitala je raspored naglas.
-U redu.-složila se Amy i uputile su se do učionice 7-c.
Marinu su pronašle kako stavlja papire u torbu. Nasmiješila im se i dotrčala do njih.