S v a l b a rd

Marina je došla do Kawaii i Amy

-''Ljudi,danas želim biti sama.Nadam se da se ne ljutite.'' - rekla je.Zadržala je onaj smješak na licu dok se one nisu okrenukle.Zatim je ponovno postala tužna.Sjela ja na prvu klupu i zagledala se u pod.

" Ugh jos 3 sata i onda imao TZK,pa sta to nisu mogli maknuti"~pomislila je rain
Mogla bih malo prosetati.
Vidjela je marinu kako sjedi u klupi,neomocno imala je tuzan izraz lica.
Rain je gledala kroz siske u nju.
nakon toga se okrenula i nastavila je hodati.

"Što joj je?" zapitala se Kawaii i pogledala Amy. "Nadam se da nije ništa u vezi s nama. Pa tek smo se danas upoznale!"razmišljala je naglas. Uputile su se svaka u svoju sobu.

Kawaii ej primjentila djevojku crne kose, Rain, kako se šetala kroz livadu. Prišla joj je i predstavila se: "Bok, ja sam Kawaii. Danas se baš nismo imale prilike upoznati..."

Rain je zastala i pogledala je u njezinu ruku.
" Kawaii..."~izgovorila je rain tiho
potomje nastavila svojim putem uz zveckanje lanaca oko struka.
rain nije promjenila izraz lica.
njezine usnice same po sebi su od rođenja imale tuzan oblik.
Rain se drugacije nije niti znala izraziti.

Amy se otisla prosetati po skoli.
-"Ipak necu uspjeti."- rekao je muski glas iza nje.
-"Ipak cu te uhoditi."- nasmjesio se.
Amy se okrenula i pogledala u njegove zelene oci.
-"Necu ti braniti."- rekla je i nasmjesila se.
-"Ja sam Alex Lawrance. Ovdje sam vec 2. godine. Znaci ovo mi je treca."
-"Hm.. Ja sam Amy Col..."
-"Znam sve o tebi. Kad si treca godina imas neke povlastice."
-"Hm.. Cime upravljas?"- upitala je Amy.
-"Vatrom."- smireno je odgovorio.
-"Znaci, suprotnosti se ipak privlace."- nasmjesila se.
-"Izgleda da je tako."- rekao joj je.
-"Hm.. Ja idem sad.. Vidimo se jednom... Zbogom."
-"Vidimo se uskoro."- rekao joj je.

Što je svima danas? Zar smrdim?, pomislila je Kawaii i nastavila gledati u rain koja se udaljavala.
Odlučila se uputiti do jezera. Jedina je tamo mogla biti samo svoja. Sjela je na molić izrađen od dasaka i kuckala prstima po drvetu. Onda je, samo odjednom, skočila u vodu. Nije ni sama znala što joj je došlo. Počela je plivati, sve dalje i dalje, sve dok nije došla na dtrugu stranu jezera, šljunčanu obalu. Uzdigla se iz vode a iz odjeće joj se cijedila voda. Osjećala je nekakav čudan nemir. Odjednom je čula šušanj iz grmlja. Pripila se uz stablo. Vidjela je nekolicinu muškaraca u crvenim uniformama i slovo M na prsima. Sama sebi je zatvorla usta da ne bi ispustila vrisak. "zagrli drvo i vrišti-tako su uvijek govorili..." Muškarci su imali bakle sa crvenim i plavim plamičcima. Sjedili su na starom panju i promatrali mapu u rukama. "što oni rade ovdje?"pomislila je Kawaii. Ne bi smjeli biti ovdje...Osim ako Markus namjerava nadzirati...školu!"
Bila je tiha, vrlo tiha dok se probijala kroz grmlja. Tada ju je nešto zagolicalo u nosu. O, ne! Kihnula je iz sveg...nosa i pobudila zanimanje vojnika. Brzo je šmugnula u vodu prije no su je uspjeli uhvatiti.
Moram ovo ispričati Marini i Amy, mislila je dok je plivala prema obali.

Amy je sjedila na krovu skole.
U daljini je vidjela Kawaii kako pliva.
Skocila je u vodu pazeci da ju ne zaledi.
-"Ej, bas je lijepo vrijeme za kupanje."- rekla je Amy

-Amy-pokušala je Kawaii nešto reći dahtajući od vode koja joj je ulazila u nos i usta. -Idemo do obale pa ću ti reći.
Otplivale su do drvenog mola i slele puštajući da im kapljice vode cure niz leđa i kosu.
-Vidjela sam Markusove vojnike. S druge strane obale.-legla se na leđa i vjetar je zapuhao. Zaklopila je oči i slušala Amy kako uspaničeno govori: -Što oni rade ovdje?? Nije valjda da će početi utjecati i na školu?
-Čini se. -Kawaii je otvorila oči i ugledala bijelo prostranstvo neba ispunjeno olujnim oblacima. -Misliš da bi trebali reći nekome? Ravnateljici, bilo kome...Ili bi to napravilo još neprilika?-Kawaii je pogledala Amy...

Marina je bila cijela u bedu.Ponovno se vratila na krov.

pa čovječe što je meni? - pitala se- trebala bih u školu i sve to.Ai jednostavno mi se ništa ne da.

Gledala je u nebo a zatm zaspala.Bila je tako glupa.Nije mislila da e zaspati.Nije znala koliko je nezaštićena na tom krovu.

Kawaii i Amy su još uvijek sjedile na molu. Kawaii je žmirila i pokušala zaspati, ali zatim-u glavu joj je ušla grozna misao! Otvorila je oči i s užasom pogledala Amy. -moramo naći marinu...-kratko je rekla, a Amy ju je upitala: -Što? Zašto? što bi joj moglo biti?
-Samo ju nađimo!
-Dobro...Mislim da je na krovu škole...To je dobro mjesto za razbistriti misli.
Odmah su potrčale prema školi dok je Amy svo vrijeme postavljala pitanja Kawaii. -Ne pitajj me ništa, samo trči najbrže što možeš...

Došle su do škole i popele se na krov.
Gotovo su zavrištale...jer, na krovu, pokraj Marine koja je spavala, nalazio se vojnik u crvenom s kopljem u ruci i kretao se prema Marini.
-MARINA!! MARINA PROBUDI SE!!- vrištale su Kawaii i Amy, A marina je u posljednji trenutak otvorila oči...

Rain je također primjetila vojnika kraj Marine.
Rain:" Crkni prokletnice."
"dobro sam naucila munje kontrolirati pa da vidimo jesam li izgubila smisao elektriciteta."~pomislila je Rain
Tada se niotkud naoblacilo i U vojnika koji je bio pokraj Marine je udario grom.
Vojnik je umro na mjestu ali tijelo tj zivci su tijelo jos uvijek tresli zbog prolaska prevelike kolicine elektriciteta.
" Ipak to mene jos ide"~pomislila je Rain buljeci u krov gdje su bile ostale djevojke.

Marina je čula rask.Zo je probudilo.Skočila je na noge.Vidjela je Rain;Amy i Kawaii.

-''Kawaiii idi do ravnataljice,reci jojda dođe,poruči joj da je na krovu neko od Marcusovih.Trećeredac je.Nije naročito opasan.I mrtav je.'' - rekla je Marina

Kawaii je potrčala prema školi.

-''Hvala.'' - promrmljala je Marina i zagledala se u truplo

-"Jesi dobro?"
-"Jel te ozljedio?"- upitala je Amy

-''Nije.'' - promrmljala je Marina.
Gledala je u truplo.Prvi put da je vidjela osobu mrtvu.Nije joj bilo svejedno.
Tada ej n krov izletio Marinin brat.
-''J!!!'' -ciknula je Mairna i bacila se bratu u zagrljaj.
Za njim je došao i Nicolas.
-''Jesi dobro?'' - upitao je James zabrinuto.
-''Okej sam.Promrmljala je.I nicolas se zagledao u truplo.Marinin nije promaknulo da je Amy čudno što svi iz marinine obitelji tako zure u mrtvaca

-Profesorice!- Kawaii je upla u ravnateljičin ured bez kucanja i trenula vratima pri ulsku. -Na krovu škole je...je...
Ravnateljica je skinula svije debele naočale i odložila ih na stol. -Ti si ona mala koja je danas zafrkavala, zar ne?
Kawaii se premjestile s noge na nogu i promrmljala: -Jesam.
-Reci onda. -promrmlajala je s negodovanjem.-I bolje ti je da je nešo dobro.
-Markusovac!-viknula je Kawaii koju oktavicu više no što je terbalo.
Ravnateljica je pala u smijeh. Očito ovakvu foru odavna nije čula. -Kakko onda mogu biti sigurna da i ovo nije šala?
-Morate mi vjerovati! Tamo je Marina. I rain. i amy...
Profesorica se digla s fotelje i promrmlajala : -U redu, recimo da ti vjerujem...
Zaputile su se prema krovu škole,,,

Marina je vidjela ravateljicu kako se penje na krov.Šokirani izraz joj je preletio licem kada je vidjela truplo.
Pokušala je nešto zaustiti ali je zastala.
-''JA sam ga.Marina je zaspala na krovu i on je pokušao ubiti.'' - rekla je Rain.
Ravnateljica je i dalje bila šokirana.Nebo je još uvijek bilo puno oblaka koje je Rain stvorila.
-''Uđite unutra.idemo u moj kabinet'' - rekla je ravnateljica

Svi su se zaputili u ravnateljičin ured. Polako je sjela u naslonjač, a Rain, Amy, Kawaii, te Marinin prijatelj su se poslužili tvrdim stolcima uz katedru. James je ostao vani.
-Vi svi dobro znate da je Marcus odlučio poremetiti odnose sjevera i juga...-započela je. -Ali to se neće dogoditi. Svi to znamo. Možda je on to i sam rekao. Možda su se raspisale i novine o tome...-uzdahnula je puna očaja. Djeca su je gledala, začuđena. Pa svi znaju da je problem rata između suprotnih strana-Marcus! Amy joj je to pokušavala objasniti, ali ju je ravnateljica sasjekla. -Vi ste mi, priznajem, najgora generacija otkako tu radim. Zato ne želim da mi nekakva derišta drže lekcije. Svi ćemo zaboraviti ovaj ekcesić i sreća narodu! U redu?
Svi su se odjednom jako uplašili ravnateljice. Nisu je dugo poznavali, ali su znali da stroga-no i pravedna. -Otpust- promrmlala je ravnateljica i uputili su se prema izlazu, prema jezeru...

-''Ja ću ostati s braćom.'' - rekla je Marina.
-''Gdje je Mike?'' - upitala je Marina svoju braću
-''Spava,nismo ga željeeli buditi.'' - rekao je James
-''Da sam barem bila budna.'' - promrmljala je Marina.
-''Što bi napravila?'' - upitao je NIcholas.
-''Izvukla podatke o memi i tati.Mučila ga,učinila bi sve što treba,samo da bilo što saznam.'' - rekla je Marina tužno.
James je teško uzdahnuo i zagrlio je

Amy je trazila Alexa, ali ga nije nasla.
Amy je otisla do Marine i njezine brace i upitala ih:
-"Jel netko vidio Alexa?"
-"Hm.. zar ti nije rekao?"- upitao je James.
-"Ne. Sto mi je to presutio?"- rekla je.
-"On je otisao iz skole. Nikome nije rekao zasto."- objasnio joj je Nicholas.
-"Ah.. Ok.. Hvala."- rekla je i nasmjesila se te potom potrcala.
-"Zasto mi nije rekao?"- pitala se.

Rain je u međuvremenu hodala hodnicima bez ikakve vazne zanimacije.
" Izustila sam i vise nego sto sam treba"~pomislila je
Vidjela je Amy, no nije zeljela imati nikakve odnose s ledom.
" Zar sam jedina koja upravlja elektricitetom?!"~pomislila je
Rain se popela na kroz s kojeg se moglo vidjeti cijelo podrucje oko skole.
" Dakle tu sam zapela ovu godinu"~pomislila je
Rasirisla je ruke i s odusevljenjem je zivala na vjetru koji joj je mrsio dugu crnu kosu.
osjecala se kao da ima krila.

Amy se takoder popela na krov. Sjela je na uzareno kamenje. Gledala je prema zeljeznim vratima skola nadajuci se da ce kroz njih uci Alex. Tada je netko usao na krov.
-"Trazio sam te!- rekao je.
-"Alex! Di si bio?"- upitala je Amy.
-"Isao sam posjetiti neke ljude."- rekao je misteriozno.
-"Zelim ti pokazati nesto."
Odjednom se smracilo. Nebo je postalo crno. Alex je uhvatio jednog leptira.
-"Gledaj."

Amy je gledala u njega. Leptir je svjetlio crvenom bojom.
-"To je vatra."
-"A ovo je led."- rekla je Amy

-"Dvije suprotnosti."- rekao je Alex.
(kliknite na Alexovu sliku da se poveca)

Marina je sjedala u sobi s Jamesom,Nicolasom,i Mikeom.Mie je još davio s time zašto ga nisu budili.
-''Da sam bar gore bio.'' - promrmljao je Mike.
-''Što bi ti gore radio?'' - upitao je James.To je isto maloprije pitao i Marinu.
-''Ubio bih ga vlastitim rukama.Pa napao mi je sestru!!'' - rekao je Mike bijesno.Mike je obožavao Marinu.Uvijek je držao kao kap vode na dlanu.
Tada je školom odjeknuo glas.Bio je ravnateljičin.Pozivala ih je da svi dođu u glavnu dvoranu jer imaju hitnog posla.Obavezno je da svi dođu.Marina nije znala gdje je to ali su je braća povela.

Ravnateljia im je govorila iste stvari koje je rekla Marini na krovu.Da nema čekanja,nema zafrkancije.da je danas jedan Marcusovac pokušao ubiti jendu učenicu (tada je Mike čvrsto zagrlio Marinu).Govorila im je da imaju novi program.nema više regularne nastave.Samo jačanje moći.Samo ježbe borbi,vježbe preciznosti i vježbe kako ostat sabran.Tada je zamolila svih da se skupe uz zidove.U dvorani je na sredini ostao veliki prostor.POovala je Marinu i Jamesa.

-''Oni koji imaju jači motiv imaju i jaču mo.Vjerujem da je ovo dvoje imeju dovoljno jak motiv da dovedu svoju moć do savršenstva.'' - rekla je.

Marina i James su stajali jedno nasuprot drugoga.
Došao je neki čovijek i donio dvije gromade kamenja.Stavio je jednoga pokraj Jamesa a drugog pokraj Marina.Zagledao se u njih a kemenje je počelo pucati i poprimati novi oblik.Bilo je očito da taj čovijek kontrolira kamenje.Kamenje je porimilo oblik Marina i Jamesa.Kipovi su bili izrazito uvjerljivi.

-''Želim da se borite.Ne napadajte se međusobno nego vaše kipove,branite vaš kip.'' - rekla je ravnateljica i udaljila se.

Marina se zgledala u Jamesov kip.Stvorila je vatru.James je stvorio vjetar.Vjear je nosio plamenove ali vatra se nije dala.Stalno su se izmjenjivale prednosti.James je pokušavao otpuhati Marinin kip a ona je pokušala spaliti njegov,.

Tada je Marini sinulo.Zamislia je da pred njom stoji Marcus koji muči njene roditelje,koji im govori da mu se moraju pridružiti jer će im inače pobiti djecu.Zamislila je zloan osmijeh na Marcusovom licu i Marinie loditelje u zgrčenom položaju,plakali seu.

Sve se dogodilo u trenutku.Marinina vatra je prevladala.Jamesov vjetar je utihnuo.Jamesov kip je gorio i raspaodao se.Sve je izgledalo tako realno.Kao da je zapravo ubila svoga brata.Marinina mašta se suprostavljala sa zdravim razumom.Zdrav razum joj je objašnjavao je da je to samo kip ali ona nije slušala.

Plačući je istrčala iz dvorane.

Rain je rpomatrala iz coska prostorije.
"Zar su glupi vatru protiv vjetra,vjetar se uvijek moze pojaviti,zar nebi bilo logicki da se suprotstave suprotni elementi."~promrmljala je
" Kao da ce mene i prozvati"~Pomislila je Rain
Rain se potom okrenula i taman kada je zeljela napustiti dvoranu ravnateljica je nest pocela govoriti vezano za nju i njezine moci.
Ravnateljicine rijeci cinile su se teske:" Danas je jedna djevojka koja ima rijetku moc ubila covjeka,nije mi cudno sto ljudi koji posjeduju takvu moc lako i brzo ubijaju,ali nisam primjetila zaljenje posto ga je ubila.Govorim o ucenici Rain Sorrow Loveless.
Rain Sorrow Loveless pristupi krugu."
Rain se okrenula i prosla je kroz gomilu ucenika.
mrzila je kontakt s drugima.
Stala je nasred kruga i cekala je svojega/ju protivnika/cu.

Mike je trčao za Marinom.
-''Što je to bilo?'' - upitao je.
-''Nebitno.' ' -promrmljala je. - ''Važno je da ne gubim ovako živce.Važna je disciplina.Vratimo se u dvoranu.'' - rekl aje Marina.
Nije ga ni pogledala.
Vratila se u dvoranu.
U krugu je sada bla Rain a preko puta nje jedan tamnokosi dečko.