Yokai Akademija. Škola za čudovišta.

Amy je u jednom trenutku cula najtuzniju, nadljudsku pjesmu. Feniksovu pjesmu.
U drugom trenutku je stajala pored Kanamea. A u trecem je slusala Kanameove rijeci: " Mozemo ga dostojno odnesti na neko spokojno mjesto i zakopati".
U tom trenu presjekla ju je ostra bol. Tuzna bol.
Pala je na koljena i dopuzala do Zeroa.
-"Ne mozes mi to raditi Zero, jednostavno ne mozes. A sad ustani i nasmjesi se!"- rekla je Amy tuznim glasom, tuznim glasom bez tracka nade.
Legla je do Zeroa i rpimila ga za ledenu ruku.
Nije se vise micala, samo je gledala u krvavo nebo.
-"Kaname, reci da jos ima nade."- nekako je izustila.
-"Reci mi to!"

Marina se ukopala na mjestu.Kenameova rečenica je započela sve ono što je ona potiskivala.Znal aje da dolazi.I nije željela da to ostali vide.
Čula je Amy kako viče.

-''Idem.Ne znam kada ću sevratiti.ALi vratit ću se.Obećavam.'' - rekl aje i potrčala.Što bude dalje od njih to bolje.Suze su joj klizile licem.Znala je da počinje.

kaname je prisao Amy i poljubio ju u celo.
" Mislim da nema,nazalost."~tiho joj je odgovorio
Rain je potrcala za marinom.
" marina ne idi ne idi"~rain je vikala za njom.
Zeroovo je tjelo postajalo sve hladnije.
Kaname je tjesio amy rain je potrcala za marinom A ichiru je plakao lezeci pa podu.
Zeroovo je tjelo opet ostalo samo,bas kako je i on inace bio sam bez ikoga.
Kisa je pocela padati sve jace.

Marina je pala na koljena.Čula je kako ostali idu za njom.A nisu trebali ići.Nije mogla bježati dačje.SLomila se.Počela je još jače plakati.Suzr su joj se miješale sa kiiišom.Sklupčala se na tlo.Imala je osjećaj da će se raspasti.Osjećala se kado da umire.Uzela je mamino pismo i prilila ga uz prsa.Stvaila ga je točno na srce.

-''Oprosti mi...'' - jedva je promrmlala kroz navale suza.Bila je kriva z Zerovu smrt.Ubila ge je.Svog prvog i jedinog prijatelja.Osobu za koju je bila odgovorna.Inzevjerila je majku.Iznavjerila je red.Željela je vrištati.Željela je nestati.

Ichiru se okrenuo prema zerou i dovuko se jedva do njega.
Ichiruova suza pala je na zeroovo hladno lice.
Taman kad se nitko nije nadao zero je na neko cudo poceo disati.
Ichiru nije mogao vjerovati.
" Zero!!!!!! Zero!!!!!"~ichiru se izderao nadavsi se da ce zero pogledati skoro prema njemu

Marina je čula kako netko izvikiva zeroovo ime.U prvi trenutak je mislila dajoš jedikuju za njima.Tada je čula da im je glas prepun nade.Pokušala je ustati nije mogla.

-''Voljela bih da si dobro.oporavi se.Imaj život.oprosti što sam ti ovo priuštila.'' - promrmljala je Marina i prepustila se.Nije znala što joj je.Možda Zerova slabost slabi nju?MOžda je muči grizodušje?Izgubila je duh.I volju za životom.Više se nije borila za život.Više ga nije voljela.

Kaname je cuo kako se ichiru dere.
" ichiru pa sto se sad opet deres??¨!!"~upitao ga je sarkasticno kaname
Rain je dotrcala do marine.
" Marina-san Marina-san"~uzdihano je izgovarala njezino ime oslonivsi ruku na njezino rame.
Rain je jedva dolazila do daha.
" Marina-san idemo natrag ichiru se dere,mozda se nesto događa,idemo brzo"~vikala je na nju

-''Ne mogu.Nosi me.'' - promrmljala je Marina.

Suze su joj sve jače tekla licem.Nije se željela boriti.

Rain je pogledala tuzno u nju.
" kako zelis"~promrmljala je
rain je rasirila svoja demonska krila te je primila Marinu i leteci ju donjela pokraj ichirua.
" zero dise on dise!!!!"~Ichiru je žurno rekao marini.
" Pala je moja suza na njega i poceo je disati"~izgovarao je uplasen
" ichiru ne bulazni mrtvi ne disu."~odbrusio je kaname.
na rijec mrtvi rain se smrzla i pocela je plakati,iako je to bilo ne 2profesionalno" za vampira njezine vrste.

Očito je Marina bila jedin akoja je vjerovaka Ichiruu.Stisnula ga je za ruku i kkimnula.Počela je plakati kao nikada do sada.Naslonila se na njega i zagrlila ge.Nikada nebi bešto tako napravila.Ipak,nije si mogla pomoći.Nije uopće pokušavala saznati je li Zero živ.Vjerovala je Ichiruu.Plakala je kao malo dijete koje traži majku.Unutar sebe se lomila.Kidala se ne komadiće.I nije željela da to itko primjeti.

Ichiru je gledao u marinu nadajuci se necemu.
marinine suze su donekle pomogle.
Zero je poceo normalnije disati a i tijelo mu se malko zagrijalo.
Ichiru se napokon malko razveselio.
"Zero zero???!!!"~Upitao je ichiru cekajuci povratni odgovor
" Budalo"~tiho i nekako jedva mu je Zero odgovorio ne imavsi snage za nista vise.

Marina je začula Zerov glas.Mislla je da će je to razveseliti.Da će biti presretna jer je živ.Očekivala je nadu.Ipak,sranje joj se samo pogoršalo.Čvrsto je zagrlila Ichirua.Smetnula je s uma da ga jedva poznaje.Samo je nastavila gorko plakati.

"Ipak,sranje joj se samo pogoršalo.Čvrsto je zagrlila Ichirua.." hahahahaha
***************
Ichiru je zagrlio marinu veoma cvrsto.
nikada nije osjecao takvu toplinu.
Znao je da je ona bez razmisljanja zagrlila njega ali njemu se ona na neki nacin i sviđala tako da je uistinu bio i tuzan i sretan.

hahahahhahahaha xD

Marina se odjednom osjećala savršeno i užžasno.Na naki način Ichiru joj je bio drag,možda joj se sviđao.Zato ga nije puštala.Znala je kako to napadno izgleda ali on joj je u ovom trenutnku bio sve.Naslonila je glavu na njegovo rame i nastavila plakati.Nikome zapravo nije bilo jasno što je njoj.Ona koja ge je jedva poznavala plakala je jače od sve njegove obitelji i od Amy koja ga je voljela.

-"Kaname, vidis, uvijek ima nade."- rekla je sa suzama u ocima.
Zagrlila je Kanamea i nije ga pustala.
Nije mogla.
-"Zero, ako se ikad oporavis, ubit cu te! Nemas pojma koliko si nas sve prestrasio!"- povikala je.

E, ovo nije normalno.. Ja sam fkt plakala dok sam citala ovo sta ste napisali.. Glupi PMS!

da te još malo rasplačem
____________________________

Marina je čula kako Amy nešto viče.Odjednom je u glavi osjetli aradost.Ta radost nije bila njena.Strijela je bio sretan zbog nečega.
-''Dolazi Felicia s mladima.'' - rekao je presretno.
Marina je pokušala biti sretna zbog njega ali nije mogla.
-''Razumijem.'' - promrmljao je Strijela.
Tada je došla Felicia i dvoje mladunčadi.Nosila ih je na krilima jer još uvijek nisu mogli letjeti.Striela im se približio.POčeli su oduševljeno kliktati.Marina je tada potpuno pukla.I to je uskratila RAin.Uskratila jo je jedinu ljubav.Ona može voljeti samo jednom u životu.Neće nikada imati ljubav svog života.Neće imati obitelj.Sve je bilo savršeno dok ona nije sve uprskala.Uništila je sve.Koliko je smao boli nanjela Rain.Plakala je sve jače i jače.Željela je da je to plakanje ubije.Uložila je svu snagu u to.Nije željela više boraviti na ovoj zemlji.Previše je zla najjela

Rain je samo gledala u Marinu tuzno .
ichiru je bio sretan sto se zero pomalo vraca na staro,grlio je marinu ne zeljeci je pustiti iz narucja.
Kaname se nasmijao Amy i uzvratio joj je zagrljaj.
" Zero ti uistinu znac napraviti spektakl,nije ni cudo da si bio popularan u obitelji"~rekao je tiho Kaname naslonivsi svoje lice na Amyinu glavu.
Zero je polako poceo micati,nekako jedva ali je pokusao pomaknuti ruke.
Rain je dotrcala do njega.
" Zero...zero to sam ja tvoja Rain sto me se ne sjecas???"~tiho je upitala Rain
zero je bljedo gledao kroz siske.
Nije je se sjecao nije znao za nju.
" Pa zar si zaboravio svoju jedinu ljubav??'"~uplaseno je upitala Rain

Marina s eodjenom osjetil aužasno.Zero se vraćao.Strijela je imao obitelj.Trebala bi biti sretna.Veseliti se s njima.Pa kakava je to užasna osoba?Željela je otići lai znaja je da bi oni samo pošli za njom,Nije im željela smetati više.NBilo je strah da nešto opet ne zabrlja.Bojala se ikome išta reći..Bojala se da će ih opet dovesti u sličnu situaciju.Bojala se da će sve uništiti.

Zero nije nikome nista odgovarao.
Sjecao se samo Ichiru-a i Marine,amy se sjecao al samo malo drugi su u potpunosti nestali za njega.
" tko si ti??"~upitao je Zero rain
" dajte mi brata,Ichiru!!!"~viknuo je Zero

Ichiru se odmaknuo od Marina.Potrčao je prema Zerou.MArina nikada nije vidjela nekog tako sretnog.Umjesto da je bar to razveseli nastavila je smao gore plakati.

Ichiru je dotrcao do zeroa.
" Zero zero evo me kako si ???"~Ichiru ga je veselo upitao.
" Ja....ja ne osjecam noge!"~rekao je zero.
Ichiru je protrnuo.
Kaname je uzivao uz Amy iako je znao da nista ne smije napraviti s njom ali grlio ju je dok je mogao.
" Kaname kaname,zero ne osjeca noge!!!"~vikao je Ichiru .
Kaname se trznuo te je primio Amy za ruku i povukao ju je sa sobom.
Vidio je da zero i dalje lezi ne znajuci sto se desava.

Marina je čula kako Zero govori.Na renutak je postala presretna a zatim je opet obuzela tuga.Nije se jsećao Rain.Nije osjćao noge.Koliko će još stvari otkriti da je uništila?Znala je da je Zerou potrebna ali nije imala snage za ustati.Ipak je skupila.Jedva se dovukla do njega a zatim se strovalila na zanlju do njegovih ruku.Uhvatila ga je za ruku.Više nije mogla.

"Marina, moja jedina............." ~prosaptao je zerp.
Ichiru je shvatio kako su se zeroova sjecanja pomjesala te kako je on zaboravio neke a nekoga zamjenio za nekoga.
Sve je to zvucalo komplicirano.
"Zero...marina nije tvoja jedina,Rain je"~rekao je tiho Ichiru

Marina se skamenila.Zero je rekao da je ona njegova jedina.Nije mogla povjerovati onome što čuje.Kakva ona njegova jedina?Purebloodi vole samo jednom a da i ne vole Zero je obožavao Rain.
Zbunila se potpuno.Nije uopće željela pomisliti koliko je ovo bol nanjelo Rain.Opet.Opet ona povrijeđuje ljude.

Zero je pogledao u Ichiru-a
" Zar ce mi brat govoriti tko je moja suđena???!!"~upitao je drsko Zero
Kaname je podigao zero-a i cvrsto ga primio oko vrata.
" Rain je tvoja jedina,debilu,marina je djevojka koja ti pomaze. Ne zaboravljaj takve stvari. "~izderao se kaname koji je inace veoma miran
potom je zerou na uho vratio njegovu nausnicu sa sonatom.
" Poslusaj sonatu i sjetit ces se"~drsko mu je rekao kaname pustivsi ga