Yokai Akademija. Škola za čudovišta.

Marini je bilo prečudno što je inače mirni Kename ovako nervozan.Nije ništa ogvorila ni radila.Smao je čekal što će se dogoditi

-"Ej, Kaname, smiri se."- rekla je Amy.
-"Vjerojatno nije nista lose mislio."
Primila je Kanameovu ruku.
-"Sve ce biti ok, sjetit ce se vec on."- dodala je
-"Ili se bar nadam da ce bit!"- pomislila je.

Kaname se smirio te je pogledao u Amy.
"Amy ti njega volis zar ne????"~upitao ju je sa smjeskom

-"Nekada jesam.. sada trenutno kao najboljeg prijatelja, ali stvarno, nista vise od toga.."-zamisljeno je rekla Amy.
-"Zasto pitas?"- upitala ga je.

Na Marinu je naletila nova navala suza.Nakon što se na par trenutaka smirila poečal je još jače plakati.Jače nago ikada.Željela je umrijeti.NIšta više od toga.NI Icirusa,ni Zeroa,ni Amy,ni Kenamea,ni Rain ni Khana,ni Bljeska ni strijelu.NIje željela nikog.Željela je plakati dok joj to ne iscrpi zadnju trunku snage a zatim zauvijek nestati

Amy se izvukla iz Kanameovog zagrljaja i posla do Marine.
Osjecala je kako ju Kanameove oci prate.
-"Marina, ako ista trebas.. Zagrljaj, prijateljicu, rame za plakanje, osobu na koju se zelis izderat, naljutit.. bilo sto.. samo reci nesto.."- molila je Amy Marinu..

Marini je došlo da se nasmije na Amyinu izjavu.Bil aje zahvalana što ima prijateljicu poput nje.Zagrlila je toliko čvrsto da se prepala da će je ugušiti.Nije ništa rekla.Samo je plakala.Tada se sjetila da bi mogla i njoj kao ostalima nauditi i brzo se odmanula od nje.Nije željela uzrokovati još duza.Opet je plakala sama.

Kaname je prisao do Marine i polozijo je ruku na njezinu glavu.
" A sada mala djevojcčice reci meni sto se dogodilo?? tko te uplasio??"~tiho je to rekao Kaname marini.
Rekao joj je to na onaj nacin na koji bi roditelji ili djedovi i bake znali reci unucima il osobama koje su male aplacu.
Ichiru je lupio Zero-a.
" Idiote,bio si mi uzor. Sad si prokleto cudoviste. I bolje da te nikad nije bilo. Samo sve unistavaas."~izderao se ichiru na Zeroa.
Ichiru se nekako osovio na noge i potrcao je nekoliko metara potom je pao na tlo.

Marina je plačno pogledala u Kenamea.Osjetila je nešto što nikada nije osjetila.Kao da ima roditelja da se brine za nju.Kao da nije sama na ovom svijetu.
-''Ja sam napravila ovo Zeoru.I Rain.Na kraju krajeva,svima vama.Ja sam kriva za sve.Ali samo sam zežljela pomoći.'' - Marina se počela tresti.Jedva je govorila kroz suze -''K k k unnem sse samo sam željela pomoći.''

Marinin glas poprimio je dozu histerije.Gledala je tupo u Zeroa.U njegovo lice.Plakala je i plakala.

-"Marina, mi znamo da si htjela pomoci. Ali ja mislim da se Zero jednostavno previse vezao uz tebe.. To je sve."- rekla je Amy dok ju je Rain tupo gledala.
-"Ok, znam da pricam sranja, al to je logicno obrazlozenje cijele ove zbrke. I idi Ichiru, treba te!"- rekla je naposljetku.
Gledala je Marinine suze, osjecajuci se ispunjeno. Nikad nije imala nekoa tko ce se brinuti za nju.
Nekoga tko ce ju voljeti. Uvijek je bila usamljeni vuk.
Koji se, doduse, vise nemoze fazirati.
-"Znas, odkad sam ja dosla ovdje, sve se promjenilo. Poremetilo. Naposljetku Zero nikada nije bio takav, ja sam se prestala fazirati, a TI samo places.. Marina skuliraj se. Svi smo ovdje tuzni, potreseni, uplaseni i jos brdo izraza. Ali svi se bolje drzimo od tebe.
Marina, voljela sam Zero-a. I sada ga volim, ali kao prijatelja. I neznam koji se k.. dogada s tobom, da toliko places, ali prestani! Odmah! Tvoje gorke suze samo nas podsjecaju na sve, poticu i nas na tugu i bol."- rekavsi to, Amy se digla sa trave i sporo otisla sa proplanka.

-''Pa zato sam i htjela otići da ne gledate ovo i ono što slijedi ali ste vi svi krenuli za mnom.'' - rekla je Marina.

Nastavila je gledati u Zeroa.

Zero je ponovno sklopio oci i tijelo mu se ohladilo.
" Znam sto se desava. Zero je izgubio jednu dusu tj dio sebe i sad se nemoze ustabiliti. treba li bismo ga odnjeti negdje na sigurnoa ne ovjde na livadi stajat i gledat u njega ko idioti. naposljetku brat mi je sta god on sad mislio. stoga imam duznost i zobg sebe i vas i majke a pogotov njega da ga spasimo i vratimo na staro. jel ako to ne napravimo uskoro Zero ce se osamostaliti i nece vise biti uz nas nikada otici ce svojim pute u podzemlje kao novi vladar demona i vampira koji su protjerani."~rekao je kaname

Marina je kimnula glavom i ustala.Nije imala pojma da ima snage za to.Svi su je učudu gledali.Nitko je nikada nije vidio takvu.ALi oni pojma nisu imali kakva oluje bijeni u njoj koju ona toliko potiskuje.Nisu znali koliko ona napora mora uložiti da zgleda normalno.NIsu pojma imali što se događa.marina je odlučila da je najbolje glumiti da se ništa ne događa dok jednom jednostavno ne pukne.Nadala se da će puknuti kada sve bude u redu ili bude negdje dalekotako da neće nikome smetati.

-''Što trebamo učiniti?'' - pokušala je upitati ležerno.I sama je znalakoliko joj glas laženo zvuči ali nije mogla bolje.

" Marina zasto to radis sama sebi??!!"~upitao ju je tiho Kaname.
" Pa zar si zaboravila da purebloody osjete sve???"~Nastavio je Kaname.
" Smatram da ga odnesemo kod nekoga u kucu gdje je najblize"~prosaptala je rain

-''Kename,bolje da gllumim da mi nije loše.Imamo važnijih problema.'' - rekla je MArina

-''Kod mene doma ne može.'' - rekl aje -''Ja nemam dom.''

Rain je gledala u tlo.
" Kaname-sama a da ga ostavimo ovjde i odemo?"~upitala je rain dok je skrivala suze od drugih

-''Ne!Ne i ne!!Kako možeš tako!Ja ga ne ostavljam dok ne preostane ni najmanja šansa da ga spasimo!!'' - viknula je Marina na Rain.

Amy je sporo koracala preko livade, jos uvijek osluhivajuci njigove glasove.
Bila je gruba prema Marini, ali joj nije bilo zao zbog toga.
-"Zero ce se oporaviti, Marina ce biti sa Ichiruom, Rain ce valjda bit sa Zeroom, a Kaname ce nac nekoga."- rekla je sebi u bradu optimisticno.
-"Bit ce sve okej."- pomislila je.

Kaname je posao za Amy.
*****
Nakon nekog vremena hoda dostigao ju je.
Kaname ju je zagrlio i tiho prosaptao." Amy nejdi nidje svi te trebamo,pudi nam potpora."
Kaname joj je bez razmisljanja dao poljubac u obraz.

Amy se osmjehnula.
-"Hm.. Sto je to bilo?"- upitala je.
I prije nego sto je on odgovorio rekla je:
-"Nemam kome biti potpora. Ne pripadam tamo. Svi imaju nekoga, srodnu dusu, a ja sam samo uljez."- rekla mu je gledajuci ga u oci.

Kaname ju je samo gledao.
" Pa nisam rekao da nemas srodnu dusu,niti sam ti uopce dao da pomislis kako si sama"~tiho joj je saptom objasnio Kaname.
Osmjehnuo se nakon dugo vremena.
" A sta se tice poljupca. To je bila sama mala privrzena prijateljska,zahvala"~odgovorio joj je naslonivsi svoje lice na njezno.

-"Eh, hvala."- rekla je gledajuci u pod.
-"Ali Kaname, ako sada podem s tobom, sto cu ja tamo radit? Marina ce opet plakat, ili u najboljem slucaju plakat u Ichirovu narucju. Zero ce se pokusavati sjetiti Rain, a ti.. ti ces mene tjesit i objasnjavat mi stvari..."- odgovorila mu je.
-"Kako lijep zivot!"- rekla je sarkasticno..

Marina je najednom osjetila užasan umor.Ni na kraj pameti joj nije bilo da spava.Nije željela zaspati.Nije mogla spavati pokraj ovakve situacija.Par minuta se odupirala snu ali i sama ja znala da neće moćidugo.Ubrzo se prevalila na tlo i zaspala.Snovi su joj bili grozni.Puno tužnih ljudi i plača.Svi su za sve okrivljavali nju.Bila je kriva za sve njihove probleme i to je znala.Plakala je i ona plakal su i oni.Hodala je mračnim ulicama kojima nije vidjela kraj.Bacala se u snu.Lupala je i vrištala.Zbog činjenice da je polučovijek Marina nije spavala kao obični ljudi.Marina je mogla nazrijeti sve što se događalo.Tako je osjetila jedu ruku kako joj dotiče lice.Taj dodir joj je tako godio..Uljepšao joj je snove.Sada je sanjala sunčan dan.Stajali su na livadi gdje i sada.ZAro je nasmješeno ustao sa zamlje.Bio je to onaj dobri stari Zero.MArina je pričekala da se pozdravi sa Raina a zatim ga je izzgrlila i poljubila Ichirua.Vrckavo se nasmiješila i odskakutala s livade.San je nestao.Marini je zatitrao osmjeh na usnama.Usnula je san bez snova.

Rain je sjedila kraj marine zajedno s ichiruom.
" Ichiru-san ostavit cu te s njom tehe."~rekla je Rain tiho.
Ustala se i pokusala podic zero-a.
" ugh tezak si Zero,malo pretezak za vampire"~pomislila je Rain
Zero ju je samo gledao bljedo,nije joj zelio nista reci.
kaname je obozavao Amy,doslovno ju je volio.
" Amy sto ti mislis o pureblood vampirima???"~upitao ju je tiho
" Mislis li da su oni vrijedni da ih netko voli"~upitao je jos tise

Marina je osjetila kako netko odlazi.Ipak,onaj čarobni dodir je još uvijek ostao.Bilo joj je drago što ne može odlučivati kada će se probuditi.Željela je svima biti podrška a nije se željela probuditi.Taj netko je imao tako blagotvoram učinak na nju.Marina,iako je spvala mogla je razmišljati o svemu.Razmišljela je o tome zašto je u snu poljubila Ichirua.Imala je sto mogućih odgovora.Ipak,prije nego što ih je stigla razmotriti probudila se.
Otvorila je oči i ugledala Ichirua.
-''Oprosti.Stvarno nisam htjela zaspati.Htjela sam ostati s vama ali sam bila preumorna.'' - rekla je Marina.Uz to je bila žedna ali to nije bilo pretjerano jako pa je to zanemarila.
-''Gdje su svi?'' - upitala je.U taj trenutak je shvatila da je Ichiru imao taj čaroban dodir.Vjerovatno i znao što je sanjala.Pocrvenjela je.Osjećala se kao mala djevojčica.Zaljubljena djevojčica.