Yokai Akademija. Škola za čudovišta.

Zero se nasmijao
" Marina nisi trebala pobjeci pod izlikom da si zedna"~ ubacio je te misli Zero Marini u glavu
" ohh Kim upoznaj se bolje s Marinom dobra je ona"1 nasmijao se zero
" a da netko tajnovit,zanimljivo,hoces mi reci kako se zove????"~ Zero joj je to tiho rekao i jos uvijek mu je lice bilo samo 5 cm dalje od lica kim :]

Marina je krenula u trk.Znala je da će Zero ionako znati.Nije ga maloprije bez razloga pitala postoji li način da se nešto sakrie od njega.Trčala je dok se nije našla na jedno zaravni.Svidjelo joj se to mjesto.Sjela je u travu i zagledala se u nebo.Gledala je mjesec i zvijezde i razmišljala.
Mama.Ovih dana je točno sto godina otkada nisi sa mnom.Žao mi je. - mislila je Marina u sebi i proplakala. -Ja sam konačno našla prijatelje.Radim sve kako si me tražila.S ocem se ne čujem baš često.Znam da ti ne želiš da tako bude ali teško je komunicrati s njim.Pogotovo nakon onog dana.Nadam se da barem u tvojim očima vrijedim.Molim te ne ljuti se što ću proslaviti rođendan.Molim te ne ljuti se.

Kim je još uvijek gledala u Zeroa. Uživala u njegovoj blizini.

Odgovorila mu je : ''Možda je taj netko ispred mene. ''
Približila se još više njegovom licu.

Iako je Marina bila doista daleko Zero joj je mogao procitati misli barem djelomice zato sto ga je znak na vratu poceo boliti.
" Mozda ti ovo bude sluzilo kao dokaz da smijes biti sretna Marina"~ promrmljao je Zero
Psihicki iako je zero bio umoran pokusao je stvoriti oko Marine crvene ruze i u znak kao njezinu mamu jednu bijelu.
" budi sretna kad drugi nemogu"~ mislio si je u glavi Zero
Potom se ponovno okrenuo prema Kim
" Kim da li mi se cini ili ti srce jako brzo lupa i postajes malko crvena u obrazima"~ nasmijao se Zero

''Dobro ti se čini Zero'' odgovori mu Kim.

''Reci sad ti meni: Tko se tebi sviđa?'' upita ga Kim nadajući se nekom odgovoru.

Zero se podsmjehnuo.
Zero se priblizio njezinom licu i prosaptao joj na uho
" To ti trenutno nemogu rec"~ tiho joj je to rekao kao povjetarac i lagano ju ugrizao za vrat tek toliko da ostane crveno
" sad ces se sjecat mene!!"~ rekao joj je Zero
" uistinu joj srce brzo lupa tko bi rekao"~ pomisli zero

Oko Marine su se stvorile crvene ruže samo je jedna bila bijela.Znala je da je to Zerova poruka.Već je jednom primila sličnu.Znala je što joj Zero želi poručiti.On je mislio da ona ima pravo biiti sretna,i njena majka joj je to napisala u oproštajnom pismu.Mnogi su govorili da ona ima pravo na to.Jedino su se ona i otac tome oštro protivili.OPet je pogledala prema majci.
Mama.Ti nisi smjela umrijeti.Nisi smjela.Ja sam se za to pobrinula.I neću se prestati gristi.Nikada neću moći biti kao ti.Nikada. - promisila je Marina ponovno i stala gorko plakati.

Zero je osjetio kako je Marini tesko
" nemoj biti tuzna Marina nemoj,zasluzujes srecu...."~ pomislio je
Najednom zbog Zerove tuge su se sve ruze zatvorile i uvenule

Odjednom su sve ruže oko Marine uvenule,Nije joj bio jasno kako ali uvijek je znala što joj Zero želi ružama poručiti.
Ne smiješ biti tužan zbog mene.Ne smiješ.Ionako imaš pretežak život.Pusti mene.Bit ću ja dobro.Samo mi je grozno kada shvatim što sam napravila.Pusti mene.Zabavljaj se tu sa Kim.Ja ću biti dobro - promislila je Marina

Zeroove oci su postale crvene
Poceo je uzurbano disati
" Kim ...."~ primio ju je za ramena gotovo vise nije bilo niti malo udaljenosti između njihovih lica
" sto se desava....."~ pomislio je zero
" sto me to sili na to da p........ Kim...."~ razmisljao je Zero
Uzurbano je disao .....

oči. Zerove oči su bile crvene. Zabuljila se u njih.

Odjednom ju je snažno uhvatio za ramena. Osjećala je da je u nedoumici. Nije uspjela izustiti ni riječ.

Užurbano je disala i srce joj je počelo užurbanim tempom udarati.

Poljubi je.Poljubi je. - govorila je Marina Zerou u glavi.- Ne znam što se tamo događa ali ionako se vidi iz aviona da se sviđaš Kim.

zero nije mogao izdrzat....
Najednom je podigao svoju glavui zabuljio se u Kimin vrat
oblizao je usnice i ocnjake
Sapnuo joj je na uho" budi dobra pa mi daj malo krvi izgleda ukusno zauzvrat cu ja tebi dati sto zelis!!!"~ rekao joj je Zero
" sto zelis zauzvrat???? Sto god pozelis!!!"~ Rekao je Zero Kim

Kako ja zujim, to je nevjerojatno.

Amy je cijeli dan provela s Michaleom. Duhovno su se priblizavali jedno drugom. Kao da su bili stvoreni jedno za drugo. Vukodlak za vukodlaka. Amy je bila po prvi put zatocena u ljubavnom trokutu. Nije joj se svidao taj osjecaj. Mogla je biti sretna sa Michaelom, no neki osjecaj joj to nije dopustao. Bila je rastrgana izmedu obje strane. Ako se vise priblizi jednom, drugog ce izgubiti zauvijek. Potrcala je u svoju sobu i zakljucala se dok su se prozirne suze slijevale njenim licem. "Zasto?" pitala se. Cula je Michaelove korake kako se penju stepenicama. Pomislila je na ono sto joj je Marina rekla. Za nekakav bijeg. Nije znala jel to sad sigurna opcija. Jer ako je, morat ce ostaviti jedan zivot i poci u drugi. Vec je znala u koji bi posla.

Za to vrijeme Zero je i dalje zudio za krvlju....
" Kim odgovori mi.....dok jos ima nade...."~ prosaptao je Zero
" Marina pati...Amy pati..pa sto se desava...zasto jednostavno nemogu ja uzeti svu tu patnju i izbrisati njihova tuzna sjecanja...cekaj pa ja to mogu...sjetio se zero...."~ zero si je te misli vrtio u glavi

Kim nije željela da Zero popije njenu krv.

Nije ništa progovorila. I dalje je gledala u Zerove oči.

Marina je još uvijek sjedala na onoj zaravni.Bila je izolirana od svih.Nije znala što je sa Zerom,nije znala što je sa Amy.Jedino je mislila na majku.U rukama je držala njeno oproštajno pismo.Uvijek ga je nosila sa sobom.Majka joj je pisala da je voli.To nisam zsalužila. - promisli Marina.Majka joj je pisala da vjerovatno neće preživjeti ali da joj uopće nije žao.Bila je voljda dati život za svoje dijete.Ni to nisam zaslužila. - promisli Marina.Zatim je zastala na jednoj rečenici.Na majčinoj poslijednjoj želji.Želji koju 99 godina bezuspješno pokušava ostvariti.
Trudit ću se i dalje. - obećala je gledajuči u nebo.Znala je da je mama nadgleda.da prati svaki njezin korak.

" Kim...necu ti popiti krv..."~ zero se napokon smirio
" hah svejedno sto zelis zauzvrat sto mi nisi dopustila da ti popijem krv????"~ zero ju je jos uvijek drzao za ramena

Amy je izasla iz sobe gledajuci Michaelove tuzne smede oci. Imao je onaj psecji pogled. Nije htio nista rec, no nisam ni ja. Izasla sam iz kuce osjecajuci se pokvareno.
"Nisam ga trebala tako ostaviti."- pomislila je.
Ustala je i pocela hodati. Trazila je Marinu.

Marina je i dalje ležala na zaravni i razmišljala.Osjetila je poznat miris.Prepoznala ga je odmah.Amy je iašla na čistinu.Marina se nije osvrtala.Čekala je da joj Amy sama priđe.

Laganim korakom je hodala po zelenoj travi. Nije htjela brzati. Znala je da Marina sada ne zeli bas drustvo, no svejedno ju je Amy trebala.
-"Marina, odlucila sam."
-"Idem s vama!"- rekla je.

'' ja..ja.. '' - još uvijek joj je srce ubrzano lupalo. toliko joj se toga u tom trenutko vrtjelo glavom..

'' da mu kažem istinu? ne, ne.. to nebi bilo baš najbolje '' - odjednom je razmišljala o mnogo ćemu, a njamanje o tome što sada treba učinit.

bilo joj je lakše kada je čula da joj neće piti krv. duboko je udahnula. riječi su samo odjednom izletjele iz njenih usta:

'' želim.. želim. da me...'' - tu je stala.. i pogledala u stranu.

Odjednom se stvorila u blizini škole i Cho.
Sve je izgledalo tako savršeno.
"Jedva čekam da uđem" - pomislila je.

Dok je sigurnim korakom hodala prema školi ugledala je nekoliko "ljudi" kako sjede u blizini. Nije bila sigurna što su. Ubrzala je hod.

zero je bljedo buljio u nju..
" ima puno stvari..na koju ona cilja????!!"~ pomislio je Zero
zero ju je pogledao->

" reci mi tocno sto zelis Kim......."~ rekao joj je Zero
Cuo je sustanje kako netko hoda....Okrenuo se i mogao je namirisati
" netko novi je dosao"~ pomislio je
" Moram ici provjeriti tko je to"~ zero si je te misli vrtio u glavi
" ah kim nastavit cemo drugi put...."~ rekao joj je uzurbano a jos ju je brze poljubio ustao se i otisao

gledao ju je tim prekrasnim očima. ovaj put nisu bile crvene, ali su bile prekrasne.
odvratial je pogled kad je čula šuštanje.
njegove prekrsne oči sada su bile usmjerene prem smjeru odakle je dolazilo šuštanej.

nešto je u brzini promrmljao. vjerojatno nešto kao nastavit ćemo.
sve se desilo u sekundi.
poljubio ju je te je otišao.
'' da, to je ono što sam stvarno željela '' - pomislila je i pogledom ga ispratila..