Yokai Akademija. Škola za čudovišta.

Shitsuya je nastavila trčati za njim. "Nisi sam, ovdje na Akademiji nas je puno takvih kao ti, zato i postoji ovo mjesto! Da se naučimo kontrolirati. Smiri se... Ne možeš me povrijediti, iskusna sam već..." smirivala ga je Shitsuya, a u isto vrijeme i tražila...u toj mračnoj šumi punoj jezivih zvukova i životinja koje kriče, pretpostavljala je da su kukci, ali znala je da može biti i puno više od toga...pobogu, vampiri postoje, zašto ne bi i čudovišta u travi? Zaokupila se Zeroom kako bi prestala razmišljati o travi i čudovištima, prije no što ju uhvati strah. Mrzila je mrak.

Zero je stao usred šume uzdihan
" Zasto i dalje ides zamnom,naviknut sam na samocu i na prokleto prokletstvo"
" Mrzim ih sve"~ rekao je to okljvajuci
zacuo je zvuk iza sebe
" shitsuya ne priblizavaj se" ~viknuo je
zero je izvadio svoj pistolj bloody roze[naziv pistolja]
" Mici se Shitsuya"~ vikao je i dalje.
Netrebam tebe ,netrebam nikoga.
Ispalio je metak koji je raznio pola drveta.
Dok je Shitsuya maknula ruke sa lica Zeroa vise nije bilo
Najednom se iza nje pojavio zero naglo je zario svoje ocnjake u Shitsuyu
Ona se tome nije nadala
Zero je uspio ispiti njezine krvi te je nestao

Marina je gledala svađu ono dvoje vampira.Vidjela je ovoga muškog kako ludi,kako mu neki znak na vratu sve više crveni.Vidjela je kako napada onu curu.Vidjela je kako bježi u šumu a ona trči za njim.To je zainteresiralo.Znala je da se ne smije miješati.Znala je da nije njezin posao ali morala se uplesti.Ne zbog sebe nego zbog te cure.Osjećala je da je ta cura u ozbiljnoj opasnosti.Zatim je vidjela njega s pištoljem.I na kraju njega kako joj pije krv.Morala joj je pomoći.

Prišla je curi.

Nakon što joj je krv ispijena ostala je ležati na podu...omamljena. Ne zna zašto, no ugriz...it felt so good...čudila se.

Osjetila je nekoga kako prilazi, brzo se digla s poda, pokazala svoje očnjake i zasiktala u nju

"Tko si? Tko te poslao?!" ljutito i hirovito reče Shitsuya

Za to vrijeme zero je vec dospio doma.
"opet se to dogodilo"~promrmljao je
" samo zelim da me svi ostavite na miru" izderao se u kuci
toga trena predivan mjesec zasjenili su crni oblaci
Nad sumu se nadvila magla prepuna sjena i tuge.
Zero je bez premisljanja legao u krevet i nadao se da ce se do jutra prokletsvo povuci.

Kooh je još uvijek ostala začuđena Zero-ovim ponašanjem tijekom sata. Što ga je navelo na to da izleti iz učionice?
Sjeti se, sjeti se... Govorila je sama sebi.
Vrtila je onu istu sliku u svojoj glavi... Učionica, sa tek 10ak učenika u njoj, profesora kontrole Mindsona koji je kao i inače predavao o tome kako se suzdržati kad si žedan, i Zeroa. Sjetila se one agonije u njegovim žarko crvenim očima i onog ožiljka kojeg je stalno skrivao, ali sada ga više nije bilo briga. Ožiljak je crvenio a crvena vatra u njegovim očima se pojačala. Postao je nemiran i viknuo "Dosta!" te izletio iz učionice brzinom munje.
"Ma da, sad znam!" sjetila se Kooh.
Zero je bio jedan od onih...
Bistro se sjećala onog dana, kojeg je provodila slično kad i ostale, slušajući djedove priče.
Tog dana joj je pričao o onim vampirima koji se ne mogu kontrolirati. Oni su nastali od jednog vampira koji je imao najotrovniju krv od svih, imena Kashimato. Stresla se na njegovo ime.
On je bio najstrašniji vampir svih vremena i želio je posadu.. Cilj su mu bila djeca, još neiskvarena, i htio ih je pretvoriti u svoje sljedbenike.
I tako su nastali oni, prokleti. Kashimato ih je ugrizao i tako je nastao onaj ožiljak.
Sjećala se kako joj je djed rekao da postoji troje prokletih i da nije siguran jesu li još uvijek živi.
Otišla je u potragu za Zero-om. Nanjušila je njegov trag u šumi te ga počela pratiti, ali nije ga našla.
Umjesto njega pronašla je Shitsuyu i zelenooku djevojku kojoj je zaboravila ime.
Shitsuya je izgledala bijesno, siktala je na djevojku koja se tresla.
"Shitsuya, što to radiš?!" pobjesnila je Kooh.

Kim je otvorila oči. Još je uvijek ležala na onom istom mjestu.. Trnci su joj prolazili nogom. Ni sama nije znala koliko je točno ležala. Izmogla je snage da se osovi na noge. U jednom trenu nešto je zapeče na ruci. Prošla je prstima po rano koju joj je zadao Zero. Taj tren nije bila svjesna, ali sad je uvjerena da je Zero kušao njenu krv (da kušao. (. Otišla je brzo u lov, nije mogla čekati ni sekunde više.
''Ove noći bi mogla naći dobar plijen'' - pomisli ona i nestane u mraku..

Amy se cijeli dan zabavljala sa nekom vampiricom. Tko bi rekao da se vampiri i vukodlaci mogu tako dobro sprijateljiti. Odmah su pocele pricati perverzne stvari. Izgleda da slicni umovi doista slicno misle. Zero je opet poludio. Ovaj put sam ja to vidjela uzivo, ne kao jucer. Oziljak mu je iz minute u minutu sve vise i vise bljestio. Imala sam neku cudnu potrebu dotaknut ga. Kooh je nesto pricala o prokletima. Kako su nastali i to. Ucinilo joj se da je spomenula djecu negdje.
-"Moram otici, moram otici."- Stalno je ponavljala Amy.
Bila je drugacija. Ovi iz akademije ju nisu bas previse prihvatili.
Svi su bili vampiri. Ili bar nesto usko povezano uz vampire.
A ona je bila sama. Vukodlacica. No bila je zahvalna na tome.
-"Moram otici u lov, gladna sam."- rekla je i potrcala.
U sumi nije bilo niceg pametnog, ali je svejedno krenula dalje. Na pola puta pala je i nije se vise mogla dici.

Nakon što se Shitsuya upoznala s Marinom, djevojkom prekrasnih zelenih očiju, krenula je doma, pošto će uskoro izaći sunce, što bi moglo biti fatalno za nju. Ušla je u kuću i zavukla se u stari hladni, tmurni, mračni podrum. Iako nije voljela mrak, nije imala drugog izbora. Sunce bi ju spržilo. Nije mogla spavati, cijelo vrijeme se dosađivala i okretala...iako nije vidjela ni prst pred nosom. "Prokletstvo" poviče Shitsuya, "tako je dosadno..."

Ona djevojka je stala siktati na Marinu.A samo joj je željela pomoći.Odjednom se pojavila neka vampirica i skočila na tu djevojku.Nazvala ju je Shitsuya.To joj je ime?Uglavnom stajele smo tamo.Ta neka se prestavila kao Kooh.Bila je draga.Ona je smirila tu Shitsuyu.Marina joj je rekla kako j bila u šetnji i da joj je samo željela pomoći.Pomalo se smirivala.Kooh i Shitsuya su raspravljale su o onom muškome.Rekle su da se zove Zero.Pričale su o njegovom ludilu.Marina ih više nije pratila.Morala je pronaći Amy.Na kraju krajeva njen posao nije da spašava vampire.Njezina misija je drugačija.A za to joj treba Amy.Bolje rečeno,Amy treba Marinu.Kako god.Zahvalila se Kooh što je smirila Shitsuyu i krenula natrag.Njih dvije su je čudno pogledivale.Vjerovatno su shvatile da je drugačija.Marina i jest bila drugačija.Ona nije bila čovijek a nije bila ni vampir.Bila je poluvampirica.Njeni roditelji su je začeli dok joj je majka bila čovijek.Nisu znali ništa o tome.Nisu razmišljali.Mislili su da će se Marina samo tako roditi i nikome ništa.Ali Marina je vlasitim zubima probila izlaz iz svoje majke.Ona je ubila svoju majku.Jako često se grizla zbog toga.I tako je nastala ona.Srce joj je kucali i krv joj je kolala žilama.Imala je svu vampirsku brzinu,spretnost,snagu i ljepotu.Uz to je imala mamine prekrasne zelene oči.Na prvi pogled savršeno biće.Ali ipak je ona prva ''Ugrožena'' u školi.Nije fer.Istina je da je ona stvarno ugrožena.Sa vojim slabim karakterom.Teško da mi Marina naudila ikome pa čak i u samoobrani.A još uz to je bila poluljudska.Mamit će sve vampire a neće im željeti nauditi.Marina je to znala.Ali njena moć će joj pomoći.To je jedini način da preživi akademiju.Hodala ja tako besciljno putem i ugledala neku djevojku kako leži na podu.Zamirisala joj je poznato.Odmah je znala da je to Amy.NE!!Zar sam zakasnila?- promislila je Marina i prišla joj.

Posto je vec bilo jutro zero je morao ponovno u akademiju
" ah danas ce svi opet pricati sto se dogodilo"~promrmljao je
" Prokletstvo!!"~udario je rukom o stol
"vec sam ispio krv iz dvije djevojke,a nije mi nista bolje"~rece Zero
Nakon sto se spremio za polazak popio je 3 tablete krvi

(nakon nekog vremena kada je dosao u akademiju)
Svi su ga gledao vise ne uobicajeno nego kao da je sasvim drugaciji,nisu puno fulalai,on i je bio drugaciji,ne neki obican vampir.
" ah sto vas sve zanima nađite si svoj zivot,"~promrmlja zero

Amy je polu snenim ocima vidjela Marinu. Marina je kleknula pored nje i opipavala joj puls. Cula je da Marina govori da je slab. Nije sigurna kako no Marina ju je pocela nositi na rukama do neke drvene klupe. Marina je nekoga zvala.
-"Marina, pomozi mi."- nekako je promrmljala Amy.
Nije bila sigurna sto se dogodilo, no kad se ujutro probudila, bila je u nekakvoj kuci okruzena desetcima novih lica. Svi su pricali na cudnom nekakvom jeziku. Bar joj se ucinilo da je tako,

Budi se.-promislila je Marina.
-''Gdje sam?'' - upitala je Amy.
-''U prostorijama ''Ugroženih.Sada si na sigurnom.'' - rekla je Marina

"Sto su Ugrozeni?" - pitala je Amy.
Gledala je sva ta lijepa lica oko sebe.
Cini joj se da su svi vampiri. Ili bar polu vampiri.
Neka lijepa cura plave kose i ljubicastih ociju joj je donijela casu vode.
Amy je nagonski ustala i oteturala do vrata govoreci: "Moram u skolu. Trebam vidjeti..."
Tada je opet pala. Bila je slaba. Ista cura koja joj je donijela casu vode ju je digla i stavila neku tabletu u usta. Odmah joj je bilo bolje.

Za to vrijeme Zero je razmisljao o Shitsuyi i onoj djevojci kojoj je ispio krv.
Razmisljao je sto je ta djevojka mogla idjeti u njegovim ocima da ju je toliko prepalo
" ah vidjela je ono cega se svi boje,moje ne otkrivene forme.."~prevrtao si je te misli u glavi
" Mozda da ju potrazim,ah necu,nije me briga nasla se na krivom mjestu u krivo vrijeme,kad me nitko ne slusa"~ rekao je tiho
U taj tren prisla mu je skupina deckiju i pocela ga gledati s gađenjem rekavši mu " ah ti si onaj cudan,najgori si od svih2~smijali su mu se sarkasticno
" gledajte svoja posla,niste pureblood pa ne razumijete.
bolje bi bilo da se maknete.Govorim vam za vase opce dobro"~rekao im je Zero sarkasticno
Ovi su soatli zapanjeni kako se njegove oci i narav mjenjaju.
" SAmo dvije osobe unaju kako izgleda taj prokleti znak na vratu"~uzdahno je Zero

-'' ''Ugroženi'' su supina ljudi,vampira,poluvampira i slično koj su ugroženi na kademiji.To su oni koji su u velikoj opasnosti da im neko popije krv,da ih netko ubije ili slično.'' - objasnila joj je Marina.
-''A što ja radim tu?'' - upitala je Amy.
-''Pa ti si vukodlak što znači da vampirski otrov djeluje na tebe kao pravi otrov.A uz to vidimo da su ti se navike promijenile a stanje pogoršalo od kada si ovdje.Treba ti pomoć.'' - objašjnavala joj je Marina.Bilo joj je žao Amy.Tako su se brzo sprijateljile.
-''A kako vi to znate?'' - upitala je Amy zbunjeno.
-''Promatramo te već duže vrijeme.'' - oglaasio se novi,duboki glas.

-"Kako mislite duze vrijeme?"-upitala je Amy.
-"I zasto mi se stanje pogorsalo"
-"Koji vrag se meni dogada?!?!"-zaderala se Amy.
-"Zasto sam ja najugrozenija ovdje?"
Glas joj se pukao na zadnjoj rijeci i jedna suza se otkotrljala niz obraz.
-"Ja zelim zivjeti."-rekla je smireno i tiho, znajuci da su je svi culi.
Nova skupina suza se pojavila u njenim ocima.
Zagrlila se vlastitim rukama misleci na nekoga. Mislila je da ce a ''ljubav'' proci odmah, kao i svaka druga. No nije mogla prestati misliti na njega. Ako je istina to sto govore, to znaci da bi ju Zero mogao ubiti.

Novi dan. Kim je cijelu noć provela u lovu. 4 plijena su joj sasvim bila dovoljna. Posrećilo joj se kad je naišla na skupinu pijanih muškaraca. Okus alkohola u krvi nije joj baš najbolje sjeo, ali glavno da joj se žeđ za krvlju smanjila. Pošto je već sunce izlazilo brzo je otišla do akademije da se sakrije od sunce. Ponovo je stigla među prvima. Sjela je na pod te prekrižila ruke na prsima. Razmišljala je o kobnoj noći. O očima u kojima je vidla nešto što ni sama nije mogla objasniti. Taj pogled ju je prepao, ali ujedno joj se i svidio.

Posto je Zero prezirao mjesta s puno ljudi odlucio je prosetati
Međutim vidio je da je jedna među prvima bila njemu poznata djevojka.
U istom trenu slucajno su se pogledali
" ah bolje da odem..ˇ~pomisli zero
Stajao je jos dobrih 5 min i buljio u nju sa nekakvihm cudnim,tuznim pogledom
Potom je slegnu ramenima te krenuo dalje

U gomili je prepoznala te oči. Te opasne, žudne oči.
Pogledi su im se sreli. Nije mogla maknuti pogled s njegovih očiju. Još uvijek nije shvatila što je to vidjela, a da ju je tako snažno privuklo. Trepnula je očim i više ga nije bilo.
Pogledom ga je tražila, ali uzalud. Zabacila je glavu i razmišljala. Nije uspjela ne misliti o njegovim očima.

Dok je hodao hodnicima okrenuo se nekolicinu puta.
" ah ah tko bi i posao zamnom"~nasmijao se sam sebi
Izasao je na dvoriste koje se moglo vidjeti iz svih ucionica akademije.
Cim je netko od ucenika primjetio zero vani samog da gleda u nebo,tracevi,ismijavanja,komentari prepuni straha su se pokrenuli po cijeloj akademiji.
Moglo se cuti hihotanje,srah,suze,bol,komentari na sve strane.
Ona skupina deckiju koji su stali Pred zeroa ujutro sada su bili u ucionici u kojoj je bila Kim.
Govorili su razne stvari o zerou.
Kako su culi da je zero jedini zivi preostao.
Također jedan od njih je pomenuo da nije nikada bilo otkriveno zasto postoje ljudi s takvim prokletstvom,tocnije nitko nije shvacao kakav je njihov zadatak i zivot,rekao je da je cuo da je Zero...
Najednom mu je jedan poklopio usta svojom rukom.
reako mu je" rekao sam ti da tu rijec ne spominjes svi se boje kako ti nije jasno"~ogorceno ce on njemu.
Pritom su se svi u razredu zabuljili u njih o cemu oni vode razgovore.
malo po malo sve vise ucenika je bilo oko njih.

Zvono.
''Aghrr. Što mrzim taj zvuk!'' - promrsi Kim. Ustala je i uputila se u učionicu. Sjela je u posljednju klupu. Kao i uvijek sama. Samoća joj je godila. Skupina dečkiju je stajala ispred razreda i počela nešto pričati. Trudila se da ih ne čuje. To joj je uspjevalo, ali kad je čula njegovo ime spustila se na zemlju. Širom je otvorila oči te pokušala slušati.
''To su laži'' - pomisli. Nije više željala slušati. Ustala je i istrčala van. Nije znala kamo je trčala. Glavno da je nestala iz učionice u kojoj upravo sad nije željela biti.

Iako je nastava trajala Zero nije imao nikakvu namjeru sjediti u ucionici.
" ahhh,glava me boli od same pomisli na proteklih par dana."~ tiho je rekao
Zero je imao veoma dobro razvijena sva osjetila i instinkte.
cuo je necije korake.
" Nekome se jako zuri ili ga je nesto uznemirilo."~pomislio je
na rijec uznemirilo zastao mu je pogled.
"uzenmirilo to sigurno,zasto??!!! Opet se sire price po akademiji,ali kome to toliko smeta osim meni????!!!"~te misli su mu se vrtile u glavi dobrih 10 min
Shvatio je o cemu se radi
" Opet o mome prokletstvu"~ rekao je ljuto
zero nije mogao smirit svoju ljutnju i ogorcenost te mu se znak ponovno poceo crveniti.
Brzo je podigao pogled prema prozorima od ucionica u akademiji i kada je primjetio koliko ga ljudi zapravo cudovista gleda to je bila kap koja je prelila casu.
Zbog te ljutnje koja cesto i pokrece prokletstvo Zero je toliko snazno gledao u sve ucenike da je na tren zaboravio sto bi se moglo dogoditi.
Sva stakla od prozora su popucala. Cuo se takav lom.
Nije bilo osobe koja nije bila zaprepastena.

Trčala je, trčala. Nije daleko stigla kad je odjednom stala.
Ljuti izraz lica u trenu je nestao. Duboko je udahnula i okrenula se natrag prema akademiji.
''Ne bi bilo baš najbolje da izostanem. Makar je to zadnje mjesto gdje bi trenutno željela biti'' - histerično je govorila sama sebi.
Zastala je. Nepomično je stajala na ulazu u akademiju. Čula je lom. Snažan zvuk loma joj je odzvanjao u ušima. Laganim je koracima krenula do dvorišta. Barem je mislila da je tamo prouzročen taj lom.. Ugledala ga je tamo. Ponovno su njegove oči bile crvene kao one noći..

Zero je cuo necije korake
Naglo se okrenuo i vidio je djevojku.
Sjetio je se Kim djevojka koja je one noci potrcala za njim a on joj je ispio krv.
" Opet ti"~rekao je sarkasticno
" Zar nisi vec upoznata s ovakvim ponaanjem,pa vidjela si me iz prve ruke"~zero se poceo zlo smijati
"ughh"~ najednom ga je oblio val vrucine
" Pa zar opet isto!!??"~ rekao je
Zero je ovoga puta smogao snage te je popio 4 tablete krvi
" ahh I opet si ti sve vidjela!! Jel ti jasno da mi se ne priblizavas??!!"
Iako je popio tablete oci su mu jos uvijek bile zarko crvene.
Gledao je u nju nekako kao da pokusava vidjeti njezinu najvecu slabost
No na njezinom izrazu lica ponovno se vidjelo nekakvo zaprepastenje.