Yokai Akademija. Škola za čudovišta.

Okrenuo se prema njoj. Obratio joj se sarkastičnim tonom.

''da, opet ja.'' - pokušala je zvučati suzdržano.
''želim ti pomoći. ni sama ne znam kako, ali potrudit ću se'' - glas joj je drhtao dok mu se obračala. Uspjela je sročiti čak dvije rečenice dok je bila u njegovoj blizini.

Pažljivo je gledala kako je uzimao tablete te ih popio.
Ponovno ju je gledao. Taj pogled.
Tijelom su joj prolazili srsi.. Pokušala se suzdržati da ne padne. Nastavila ga je gledati..

" ahh radi sto zelis,u glasu ti je osit strah,nemozes ga tako lako prekriti"~rekao joj je Zero
No u svakom slucaju Zero se napokon vratio u normalu.
" uffff dobro je proslo je"~rekao je sam sebi te se nasmijao
Tada se sjetio akademije
" ooops , sta cu sa staklima, ah pobrinut cu se za to"~promrmljao je
Istoga trena Zero ej zazmirio te se usredotocio na prozore.
NAkon 15 minuta stakla su bila popravljena.
" ah i to smo rijesili"~ nasmijao se zero
Zaboravio je na Kim.
" ti jos uvijek stojis ovdje???!!! No Dobro posto si jedina koja je za sada izustila barem dvije recenice ispred mene,vratimo se zajedno u akademiju???!!! " ~ upitao je nekako mirnim tonom

''kako mu to uspijeva?'' - razmišljala je u sebi dok ga je pažljivo promatrala.
po prvi puta ga je vidjela da se nasmijao.
ne samo da ima prekrasne, zanimljive oči nego mu je i osmijeh neodoljiv. protresla je glavu te su joj se misli razbježale..
ponovno joj se obratio. ovaj puta u njegovom glasu nije bilo sarkastičnog tona.
slušala ga je kako joj se obraća te je izustila:
''naravno!'' - sada mnogo jačim glasom je odgovorila te se i uspjela nasmijati.

" ohh pa uspio sam izmamiti i prvi osmijeh na licu,napredujem napredujemˇ~nasmijao se Zero
" uggg sta ti je toliko zanimljivo na mene da tooliko gledas"~ zabuljio se u njezino lice sa smjeskom

''šta mi je zanimljivo? shvatila bih još da me pitaš šta mi nije zanimljivo'' - opet se nasmijala.
''u tebi vidim nešto potpuno drugačije. i to nešto me privlači. kad me pogledaš tim prekrasnim očima prolaze me srsi. tvoj pogled jednostavno obara.''
No to nije naravno bilo sve, ali nije mu htjela sve priznati..

Shitsuya se zagledala u njih dvoje..."Pih...ponašaju se kao djeca..."

" hmm moje oci??? hoces da ti ih dam ??!! " ~nasmijao se Zero
Pruzio joj je ruku " idemo???"~upitao ju je
Zero je osjecao takvo olaksanje posto se nije u potpunosti pretovio u ONO[rijec koja se nesmije izustiti]
"ohhh usput z~z~za~zao mi je za onu noc"~ Zero je to jedva izustio
U tome trenu primjetio je Shitsuyu
Gledao ju je sa nekakvim prijezirom i ljutnjom
" pozalit ces zbog ovoga Shitsuya"~promrmljao je
Kim je samo gledala zeroa
" ohhh usput znaci i neodoljiv sam hahahaha" ~ Zero se ponovno nasmijao Kim i potapsao je po ramenu

"Zbog čega ću ja to požaliti?" čudi se Shitsuya

"I tko će me to kazniti? Ti? Uh, blago se meni..." sarkastično će Shitsuya na što ju Kim pogleda s prijezirom...

" Shitsuya ne pravi se glupa pa svaki vampir zna podjelu ti ni to ne razmijes,sto ti je sama sebe nazivas pravim vampirom,pa ti uopce ne licis na jednog"~ izderao se Zero na nju
" usput onda ako mislis da si toliko bitna okruzi se prijateljima bolje receno budalama koje ce te slusati i sljeditiˇ~rekao je Zero Shitsuyi
" da također Shitsuya ako mislis biti zla onda daj od sebe 100% a ne samo polovicu svoga truda, i usput ne gledaj ostale s takvim poniznim pogledom,nisi ti najbolja,shvatit ces to, usput da bi shvatila kakav si uistinu vampir nauci podjelu cijelo ti vrijeme to govorim ali ti ne sluas,ako ju ne naucis neces nikad shvatiti"~zero je lupio sakom o zid
Toga trena Zerova ljutnja je opet postala sve jaca,znak se zacrvenio
" ne opet!!"~pomisli zero
Zero je bez premisljanja otrcao ostavivsi Kim sa Shitsuyom

'' ljepše mi ih je gledati na tebi.'' - nasmijala se.

''ona večer. nije ništa. lako to podnosim, nije bilo prvi puta. ne moraš se ti brinuti. ajde idemo sad.''
Osjećala se sretno. Začudo.
Je li moguće da se život i njoj osmjehnuo? O tome je razmislila. Trgnula se kad je Zero nešto promrmljao. Ugledala je Shitsuyu kao je stajala nedaleko od njih. Pogledala je Zeroa i opet se zagledala u njegove oči.

'' ooo da! neodoljiv.'' - odgovorila mu je sa smiješkom..

"Ode Zero..." reče Shitsuya i cinično se nasmije

"Čini se da smo ostale samo ja i ti, Kim...ne brini se, ne ću ti oteti Zeroa, samo ga volim malo...hm? Zajebavat?" namigne Shitsuya

"Zašto se ja i ti ne bi malo bolje upoznale? Kakav si ti tip čudovišta?" upita znatiželjno Shitsuya

Kim je samo zurila u slušala kao se ova dvojica svađaju. Pogled joj je prelazio s Zeroa na Shitsuyu. Sa Shitsuye na Zeroa.
''Zašto se oni moraju svađati?'' - s prijezirom je pomislila i napravila grimasu. Pogledala je kraj sebe, a Zero više nije bilo. Shvatila je o ćemu je riječ.
Neko vrijeme je samo blejila u Shitsuyu.
'' da li bi otišla za njim ili ne?'' Nato ju Shitsuya prekinu postavljenim pitanjem. Odlučila je da će na kratko popričati s njom, a onda ići potražit Zeroa.

'' tip čudovišta? krvopija '' - naceri se Kim
'' a ti?'' - upita znatiželjno

"Također" veselo će Shitsuya "kako si dospjela ovdje, u ovu akademiju?"

'' eh, komplicirano je sve to. prije sam ubijala mnogo više nego sada. sad napravim koju iznimku (smijeh), ali ubijam manje. moja je žeđ bila jaka da nisam imala niiti pojma gdje sam, što sam. tako sam jednom zamalo ubila svog djeda. bila sam agresivna i histerična. počela sam vikati na njega kad mi je rekao da bi me mogli poslati u akademiju. nisam željela doći ovamo, ali sada mi je drago. upoznala sam stvarno divne osobe. no vratimo se mi priči.
eh, da. bila sam toliko ljuta na njega da sam se samo bacila i zarila mu očnjake u vrat. uspjela sam naći snage da se zaustavim. jecala sam i počela plakati'' - oči su joj počele suziti.
'' da mu se ispričam odlučila sam da ću ipak otići u akademiju. i sada bi na kraju moglo biti da mi je akademija najbolje što mi se desilo u životu.'' - uzdahnula je nakon dužeg pričanja i na trenutak zašutjela.

''kako si ti dospjela ovamo''?

Marina je stavila Amy na spavanje i rekla joj da će ostatak dana biti odsutna.Nije joj objasnila zašto.Morala je pronaći Zeroa.Konačno joj je bilo jasno da je uspjela pronaći onoga za kojim je toliko tragala.Našla je ''prokletoga''.

-''Zero!Zaro.'' - viknula je Marina.
Okrenuo se prema njoj.Znak mu je samo malo svijetlio a oči mu nisu bile onoliko crvene kao kada ja napao Shituyu.Je li završilo ili tek počinje? zapitala se.
-''Tako si ti i što hoćeš?'' - Viknuo je na nju.Boja je još blijedila.Znači napadaj prestaje.Čudno je gledao u nju.Vjerovatno je odmah shvatio da je drugačija.
-''Ja sam Marina.Nova na akademiji kao i ti.Tu sam da ti pomognem.Znam više o tebi od tebe samog.Znam kako ćeš reagirati,znam ne što eksplodiraš.Poslana sma ovdje da ti pomognem.'' -rekla je brzo.Ona ja nastavio buljiti u nju.Ništa nije reko.
-''Prije nego što ti ponudim pomoć ili slično moraš mi reći smeta li ti polutan u blizini.Ako ti smeta što nisam pravi vampir onda te neću gnjaviti.Želim znati vrijedi li truda.'' - rekla ja.
Budi iskren.Zapovijedila mu je u glavi i on se naravno pokorio njenoj volji.

" ah imam li razloga odgovoriti na to??!!"~ljutitio ce Zero
" sto ima jedan polutan i pureblood"~govorio joj je Zero
"sto ona zeli??!! Tvrdi da zna bolje od mene samoga!!!! pfffff nemoj me nasmijavati"~te misli si je Zero vrtio u glavi te se je zlo nasmijao
" Hoces mi pomoci???!!!~upita ju Zero oholo
" Makni se od mene tako ces mi pomoc,pobrini se za Amy i sve je rijeseno"~Zero se izderao na nju
Okrenuo se i krenuo hodati dalje
Marina je potrcala za njim.
Zero vise nije mogao izdrazti.
Dok je Marina i dalje trcala i ponavljala mu da Mu zerli pomoci,Zero je poludio.
Zero je stao,nije se niti pomaknuo.
Marina koja je bila sva uzdihana je također stala nesto malo iza njega.
No sve se dogodilo u nekoliko sekundi
Posto je zero bio ljut njegova psi poludi .
Bez razmisljanja je pogledao Marinu onim crvenim ocima i ona je samo bila najednom bacena svom silom u zid.
Zero se okrenuo i nastavio je hodati.

-''Pa dobro.Oke.Sve zaboravi.Nisam ti ništa govorila.Odoh ja s akademije.Moj posao je ovdje gotov.'' -rekla je bijesno.
Kada bi je samo htio saslušati.Ne pozna oan njega.Ne zna kako će on reagirati ali zna dosta stvari o njemu u koje on uopće nije upućen.A možda kada razmisli...Ma neće.Teško je to za shvatiti.Žao mi je.Pokušala sam.Ovo je prvi put da se ovo dogodilo.Prvi put da sam poslana i da nisam uspjela.Svi će se razočarati.Ali uvijek postoji prvi put.

Zero se okrenuo
" ahh dobro shvatio sam ,u mislima si vrtila da ce svi biti razocarani,
reci mi barem nesto mozda shvatim zasto postojim"~ Zero joj je to nekakvo jedva rekao
" Dodi poslije u dvoriste sve ces mi objasniti"

-''Ok.'' - rekla je. -''Ne želim ti smetati.Samo imam neke informacije koje bi ti možda mogle pomoći da se obuzdaš.I postoji način da se zaustaviš.Uz puno viježbe.Vidimo se poslije.''
Krenula je u šetnju.Samo je besciljno lutala okolišem akademje.Jedva je čekala reći Zerou sve što zna.

" ah dobro,nemoj zaboraviti i kada ti kazem da bjezis,onda bjezi!!!!!"~viknuo je Zero za njom

(NAKON NEKOAG VREMENA)

Zero je sjedio na klupici u dvoristu.
I dalje su svi buljili u njega
" budale...."~mrmljao je Zero

Shitsuya (i dalje priča s Kim):

"Ja sam ovamo došla vlastite volje. Htjela sam vidjeti kakav je ovo cirkus. Pošto je ovo prva akademija, treba mi vremena da se naviknem. U moje pravo vrijeme nije bilo ovakvih ustanova..." reče Shitsuya

Marina je ugledala Zeroa kako sjedi sam na klupici.Prišla mu je.
-''Ejj.Stigla sam.'' -rekla mu je veselo.Nije dijelio njeno raspoloženje.
-''Ma pusti ih.'' - promrmljala je.
-''I što mi imaš reći?'' - upitao je.
-''Stvar je prilično komplicirana.Uglavnom nedavno me kontaktirao jedan vampir.Napisao mi je anonimno pismo i ostavio mi ga u kući dok sam bila u lovu.Objasnio mi je što su prokleti i zadužio me da ti pomognem.Dao mi je dosta literature o vama.Činilo mi se da je sam napisao.O tome kako reagirate i slično.Preklinjao me da ti pomognem.Da ti bar sve prenesem.Rekao mi je da bi i moja moć bila od koristi.Molio me da pomognem da se bar jedan ''prokleti'' obuzna i pristala sam.'' - izjavila je.
-''A što si ti da pomažeš neznancima?'' - upitao je Zro pomalo zbunjeno.
-''Ja sam poluvampir.Nitko i ništa za razliku od tebe.Ali ipak ti moram pomoći iz nekih drugih razloga nevezanih za tebe.'' - rekla je sa bolnim grčem na licu-

# onda mi konacno reci sto znao o prokletima ili se bojis da nas cuju??!!"~upitao ju je Zero smrknuto
" ova tema sama po sebi mi se gadi"~promrmljao je Zero
" ohh kad vec znas za proklete reci mi sve o njima mozda saznam nesto vise za ra..."~zasutio je na to
" i jos nesto znas li ti podjelu vampira posto znas za proklete???"

-''Pa znam da postoje purebloodi.Oni su valjda bolji vampiri od ostalih.Kada kažem bolji mislim na to da su više vampiri.Ne znam u čemu se razlikuju.Iako ti moram priznati da me to jako interesira,Oduvijek me ti kopkalo''- govorila je Marina više za sebe nego njemu.

-''Uglavnom.Tvoj i svih ostalih ''prokletih'' najveći problem je strah.Strah samih sebe.Vi znate da možete izgubiti kontrolu.Ali upravo taj strah je ono što vas najviše sputava.Uz puno vježbe biste se u potpunosti mogli kontrolirati.Naravno to bi podnosilo velike žrtve kao vaše tako i slučajnih prolaznika.Vi morate sami sebe uvjeriti da ste bezopasni kako biste to i stvarno postali.Kada uvjeriš sebe da si bezopasan počneš se u skladu s time i ponašati.To je većinom stvar psihe.A uz to tu sam ja.Ne mogu imati kontrolu nad tobom dok si pod tim napadom.Ali ipak mogu donekle u tvoju glavu ubaciti smjernice.Mogu te smiriti.Trebali bi vježbati na način da ti ponekad ubacim smjernice a ponekad ne.Da se počneš sam tako ponašati.Ponekad jednostavno misliš da sam ti ja zadala da to napraviš a u stvari uopće nisam.I tako s vremenom.Bolje rečeno s jako puno vremena možeš pobijediti sam sebe.Možeš se othrvavati svojim nagonima'' - rekla je

Marina je mislila da ce sad sve biti u redu s Amy kad ju je napokon stavila na spavanje. Prevarila se. Kad je Marina otisla negdje Amy se digla iz kreveta i pocela govoriti.
-"Samo da nitko ne vidi buducnost."
-"Samo da nitko ne gleda mene."
Amy je pogledala u jos uvijek puni mjesec i fazirala se.
Potrcala je do sume. Izasla je iz kuce. Pobjegla je od navodno tih Ugrozenih.
-"Pih, Ugrozena. Da zicer."-promrmljala je.
Bijeg joj je davao sve vise i vise snage dok nije napravila puni oblik vuka.
Bila je brza. U jednom skoku se ponovno pretvorila u covjeka. Doduse rascupanog covjeka, ali covjeka. Dlanovi su je boljeli.
Nije znala gdje je. Samo je trcala glavom bez obzira. Osjetila je svoj miris, no slabio je. Do jutra ce nestati. Legla je na travu razmisljajuci o tome sto je sad napravila. Do jutra ce ju naci, valjda.