Yokai Akademija. Škola za čudovišta.

-''Klea?Što ti je?Kud ćeš?'' - upitala je Marina zbunjeno.Nije joj bilo jasno u čemu je problem.

Klei su kapljice znoja curile niz lice. Zašto ju toliko zadržavaju? Treba naći Khanovu kuću!
„Sorry...M-mi se znamo?? Tko si ti?“ Klea je bila prestrašena.

-"Klea,ja sam.Marina.Pazila sam ma tebe dok si bila novorodena.Zar me se ne sjrcas?Ovo je Khanov dom.On te pozvao da se vidis sa mnom.On je unutra.Pozvali smo te jer ti je prvi dan na akademiji pa nismo zeljeli da budes sama." - rekla joj je Marina.
Maknula je rukav svoje majice i pokazala joj nadlakticu.
-"Sjecas li me se sada?" - upitala je.

„N-ne... Ti nisi... Marina?“ pogledala je ožiljak. Oprosti... ne sjećam te se...“ Tko je ta djevojka?
Klea je osluhnula i čula Khanov glas. Krv joj je udarila u glavu. Pala je u nesvijest. „Moram...naći...školu...“ mumljala je dok joj se oči nisu zaklopile.

-''Unesite je.'' - rekla je Marina kratko.Nekoliko ''Ugroženih je uzelo Kleino tijelo i odnjeli su je na jedan krevet na katu.NA tome krevetu je Marina ležala kada se ona srušila.Amy također.
-''Khan je li moguće da se njoj događa što i nama prije?'''- upitala je Marina zabrinuto.
-''Nije.Klea nije kao vi.Ti si poluvampir,a Amy je vukodlak.Ona je običan vampir.'' - rekao je.Marina je primjetila da je Zeroa namjerno preskočio.I on je prvih dana prečesto ludio.
-''A što je s njom?'' - upitala je zabrinuto.
-''Ne znam.Vidit ćemo kada se probudi.To je najviše što možemo.'' - odvratio joj je Khan.
-''Najbolje bi bilo da vi svi izađete.Ostvaite me s njom.Khan će znati ako budem u opasnosti.Ona baš ne voli neznance.Neka se probudi i smiri dok sam samo ja tu.Mene se neće bojati.'' -rekla je Marina tiho.Odmah je osjetila koliko laže.Nije joj bilo jasnozašto je se Klea ne sjeća.
-''Marina,ona se tebe nije sjećala.'' -rekao je Khan zabrinuto.
-''Sjetit će me se.'' - rekla je Marina kratko.Svi su napustili prostoriju.

Marina je zaspala dok je čekala Kleu i usnula ujedno i najljepši ali i najgori san u svome životu.

Klea se probudila u nepoznatom krevetu. Nije htjela vjerovati da su je ona djevojka i njezini prijatelji na SILU uveli unutra. A ona je samo željela ostati vani. Po mogućnosti umrijeti...
Vidjela je djevojku pokraj sebe, koja se predstavljala kao Marina. Ali to nije bila ona. Ili se je nije sjećala. Ali zašto se je ne bi sjećala?
Štedjela je svaki trenutak. Čim se uvjerila da „Marina“ čvrsto spava, iskrala se iz kuće i uputila se prema šumi. Bila je gladna, jako gladna. Nije jela gotovo 3 mjeseca. Nije zapravo ni očekivala da će naći ljudsko biće u šumi po ovom vremenu. Ne, običan jazavac bi ju zadovoljio. Nije joj bilo na kraj pameti da ubije čovjeka. Da mu zada takvu bol kakvu su i njoj samoj zadali. Gledala je pred sebe dok je trčala prema šumarku. Niz lice su joj curile suze dok je razmišljala o Tanji. Nije mogla vjerovati da se njena rođena majka tako ponašala prema njoj!
Ušla je u šumu i za tren oka opazila vjevericu na drvetu kako dremucka. „Oprosti, Gricko...“ progutala je riječi. „Ali moram.“ Popela se na drvo i uzela vjevericu u ruke. Tako je malena, vjerojatno još mladunče. Ugrizla ju je za ruku i vjeveričje oči su se ustuknule. Počela se vrpoljiti, no Klea je bila jača. Isisala joj je svu krv iz tijela i ostavila praznu vjevericu da mrtva čkomi na grani. Obrisala je suze rukavom jakne i pljunula krv iz usta na zemlju. Više ju nije bilo briga za ništa.
Iako je znala da to nije dobra ideja, vratila se u kuću i odlučila pitati „Marinu“ tko je ona. Ili se Klea sama trebala zapitati tko je...

Marina je stajala na livadi ispred renovirane kuće.Osjećala je miris boje za zidove i novog drvenog namještaja.Pred njom su stajali zagrljeni Rain i Zero a nedaleko od njih Ichiru.Pokraj nje je stajala Amy.Svi su bili nekako tužni,ukočeni.

-''Znači tu je kraj našoj maloj družini.'' -rekao je Zero.
-''Da.Ljudi pokušala sam vas pripremiti na ovo.Došlo je vrijeme da ja nestanem.Možda zauvijek.Ne znam.Nemate pojma koliko mi značite.Bili ste mi prvi i poslijednji prijatelji koje sam imala.Stara je bi već odavno plakala zbog našeg rastanka.Vi ste stvorili novu i ojačanu mene.Vi ste mi pokazali što znači prijateljstvo.Popravili ste moje mišljenje o sebi i moje poglede na svijet.Rado bih zauvijek ostala s vama ali ne mogu.Moram ići.Moram nastaviti pomagati ljudima.Trebaju me.Možda se jednog dana ponovno sretnemo i prisjetimo svog vremena koje smo proveli zajedno.Tko zna.Možda vam jedan dan bude zatrebala moja pomoć.U tom slučaju računajte na mene.Ja sada idem.Mnogima treba pomoć.'' - rekla je tužno.Sve je bilo u redu.Zero je bio sretan s Rain,Amy više nije patila za njim a Marina nije imala više onako grozno mišljejne o sebi.Ipak,bilo joj je grozno.Užasno.Morala se rastati od jedinih ljudi koje je voljela.Jedinih ljudi koji su nju voljeli.Sjetila onog dana kada joj je Zero govorio što mu je brat rekao.Sjetila se onoga o tome da treba plakati,ali pred ljudima kojima vjeruje.Ovim ljudima je vjerovala,a sada će ih izbubiti.Možda zauvijek.Ipak nije proplakala.Željela je potvrditi da je to nova i snažnija Marina.
-''Zbogom.'' - promrmljala je i i pokušala se nasmiješiti.Nije joj baš uspjelo.Krenula je u trk usput brišući izdajničku suzu koja joj je krenula licem.Toliko je ljudi trebalo.

Marina je otvorila oči.Shvatila je da je to sve bio samo san.Tako tužan i bolan ali opet sretan san.Bio je to kraj njihovog putovanja koje još nije ni započelo.Proplakala je.Ipak je o još uvijek bila stara Marina.Promislila je kako će ih povrijediti kada nestane.Tko zna.Možda nestane i prije vremena.Oko nje su se skupili neki ''Ugroženi'' .
Plakala je a onda se smirila.Svi su šutke stajali.Marina je primjetila da Klee nema.Možda je pobjegla.Baš je htjela upitati gdje je a ona se pojavila na vratima.

-''Vratila si se.'' - promrmljala je Marina

"Oprosti što sam tako pobjegla, ali..." pogled joj je pao na Marinin ožiljak. Uhvatila se rukama za glavu. "Jednostavno... ne mogu više tako živjeti! Moram saznati tko sam zapravo. Biti vampir je očajno! Kako se vi nosite s time?"
"u zadnje vrijeme sam potpuno u transu. Svi od mene očekuju da budem savršena vampirica! A kako da budem nešto ako se tako ne osjećam?"

-''Klea.Sjećaš li se ti mene uopće?'' - upitala je Marina oprezno

Zero je za to vrijeme razmisljao o Marini i njezinom zivotu..
" HMm kako da joj pomognem...zasto sam proklet s takvom tugom...brinem se za nju...osjetio sam vampira blizu nje..bojim se da je to ex human...ohh Marina pazi se molim te..."~ mislio je Zero u glavi gledaji u crveni mjesec....
Netko je nedavno pio krv
Zero se uspanicario
"marina nadam se da si dobro..."
Zero je poceo trcati prema domu Ugrozenih
"Marina Marina jesi dobro..."~ misli si je vrtio u glavi
Dosao je pred vrata i dozivio je flashback...sjetio se sto je napravio...Poceo je tiho kucati

-''Zero stani gdje jesi.Dobro sam.Klea je bila pobjegla ali se vratila.Valjda se išla nahraniti.Ne znam.Jako je preplašena,izgubljena.Loše joj je.Molim te ne dolazi.MOžda izazoveš paniku.'' - promislila je Marina.
-''Možemo ja i ti ovako komunicirati u mislima ako želiš.Imam neki osjećaj da ona uopće neće otvoriti usta.'' - dodala je

" Marina reci mi kako da ti pomognem...reci mi kako se ponasa..pa cu ti reci sto se desava s njom"~ rekao je Zero Marini

-''Prestrašena je.Boji me se.Vidjela je ožiljak koji mi je nanjela.To je zgrozilo.Prije toga se bila onesvijestila.Imamo ovdje u ''Ugroženima'' jednog vampira koj donekle može znati što se dogodilo s osobom kojoj je loše.Vidi da je nešto iz njene prošlosti,vezano za njenu majku.Ali bezopasna je.Prestrašena.'' - poručila mu je Marina

-''A Zero?Znam da kada obični pureblood ugrize nekoga nastane level E.Ti si rekao da je tvoja krv za nas otrov.Što se dogodi kada ti ugrizeš nekoga?'' - upitala ge je

"Oprosti, ali ja te se zbilja ne sjećam..." progovorila je Klea nakon to se malo smirila. "I u pravu si, ne želim o svojoj vrsti znati više nego je potrebno. Tako se sramim!"
Još jednom je pogledala Marinin ožiljak i prozborila: "Mislim... Mislim da bi mi pomoglo da se sjetim ako bi mi rekla... kako si dobila taj ožiljak?"

Marini ništa nija bilo jasno.Kako je uspjela zaoraviti?Barem se mirisa morala sjećati.

-''Dok si bila novorođena ja sam pazila na tebe.Jako ti je smetalo to što sma polučovijek.Moj miris te stalno mammio.Ipak me nikada nisi napala.Jedan dan sam pokušala raztgovarati s tobom o tome zašto mrziš biti vampir.Poludila si.Ja sma te išla smiriti a ti si me ugrizla.'' - odvratila joj je Marina

"OMG :.... Ja?? Ne, ne. To nisam bila ja. Ja bi mogla ugristi samo vjevericu... Moglo bi se reći da se bojim gristi ljude... ili barem poluljude..." Klea se napokon uspijela nasmiješiti. Ali kad je vidjela Marinino smrknuto lice, sve joj je bilo jasno. "Oprosti. To je sve što mogu reći... Moj je brat u međuvremenu otišao u Europu... Nismo više čuli za njega. Jedino kažu da je počeo ubijati sve pred sobom. A on je jedina osoba koju sam u životu imala!" Legla se na krevet i okrenula Marini.
"Užasno sam žedna... Molim te možeš li mi donijeti čašu vode? Ne brini, neću te ponovno ugristi..." obje su prasnule u smijeh.
"Dakle, ti si Marina... Ne znam kako sam te mogla zaboraviti... Zamrzila sam svoju majku, svoj rod... Da sam popuno zaboravila na one do kojih mi je stalo. Ili sam željela zaboraviti..."

"Mogu li te zamoliti još jednu stvar? Pls upoznaj me s nekim iz škole... Ne želim biti i ovdje skroz sama..."

-''Klea ugrižla si me u bijesu,nisi mi željela piti krvi a što se tiče upoznavanja ljudi bliži se moj rođendan.Tamo će biti dosta ljudi s akadmije.Ako želiš mogu te sad odvesti do Zeroa.'' - rekla joj je Marina.Klea joj je bila naobična.Nije ubijala ljude.Pila je vodu (!!!),nije željela nauditi ljudima.Svidjelo joj se to.

"Joooj, jedva čekam.. U zadnje vrijeme kao da sam se razdvojila od ljudi. U mom mjestu baš i nema vampira, a pefekionističke susjede nisu željela krvopiju pokraj svoje djece... Jedina osoa koja se družila sam mnom bila si ti."

"I kada je tvoj rođendan? Kako je čudno to pitati budući da se znamo od rođenja..." Klea se nasmiješila.

-''Pa mogu reći za sesbe isto'' - rekla joj je Marina -''I žao mi je što sma onako nestala.''
-''Jednostavno...Tatinom prijatelju je trebala pomoć pa sam morala hitno otići.'' - rekla joj je Marina.Pomalo joj je lagala.Marina nije išla pomagati nijednome tatinom prijatelju.Opet je išla tamo nekom neznancu ne znajući hoće li se vratiti živa.Klea je znala da Marina voli pomagati ljudima ali nije imala pojma o tome kako Marina tako provodi svaki dan.To su znali samo Zero i Amy.

-''I ne znam kada mi je rođendan.Slavit ću ga kada se Amy vrati.'' - odvratila joj je tužno.Amy joj je nedostajala. -''A poznajemo se od tvor rođenja.Ja sam puno starija od tebe.''

''I što si mi ti radila ove 44 godine?'' - upitala je Marina

Zero je setao sumom...
" Prokletstvo...opet djeluje...moram se udaljiti od marinine kuce...."~ pmislio je zero
nakon nekog vremena zero je dosao doma ali vrata njegove kuce bila su otvorena...
" Sto je ovo??? prokleti level E"~ promrmljao je Zero...
Zero je poceo ulaziti u kucu...a u dnevnom boravku dokao ga je pravi prizor...
Zero nije mogao vjerovati...ispred njega su stajala njegova braca Kaname...Ichiru...I naravno rain
Zero je od zaprepastenja ostao bez daha
" O~o~otkud vi??!!! Vi ste se vrat..."~ I prije nego li je Zero uspio izustiti do kraja recenicu rain se zatrcala prema njemu i zagrlila ga....

Marina se odjednom osjećala čudno.Sve je boljelo.Svaki mišić
NE!!!!!!!!

-''ZERO ŠTO SE DOGAĐA?'' - viknula mu je u glavi.

Ne.Nesmijem nestati.Ne - mislila je panično

"Ja... Oprosti, Marina, moram ići. Ona blebetuša od Tanje će se zabrinuti..." Klea se smješeći pozdravila se s Marinom i otišla. Krenula je kući kroz šumu. Odjednom je osjetila snažni umor, toliko jak da je morala sjesti. "Ma neće me ubiti petnaestak minuti odmora.
Legle je na tvrdu zemlju i utonula u tvrdi san.

Marina nije ni pozdravila Kleu kada je odlazzila.Počela se tresti.

Što se događa?Zar je Zero pronašao Rain? - upitala se.Uspaničila se.POčela se nekontrolirano tresti.Oči su joj odjednom postale srebrne.Osjetila je hladnoću koju je imala onog dana kada je povrijedila Amy.Hladnoću koju je potiskivala u sebi.Boljelo je cijalo tijelo.Željela je vrištati.

Zero je uzvratio Zagrljaj Rain
" Vi ste uistinu ovdje!!!!"~ zero se osjecao sretno
Baaca su se pocela smijati a s njima također i Rain
" ohh morate upoznati Marinu djevojku koja mi pomaze..."~ Zero je veselo dobacio
Rain ga je cudno pogledala..
Rain: Pomaze??Zero.....na koji nacin *Rain je imala one slatke psece oci*
Zero se nasmijao i zagrlio Rain
" samo mi je prijateljica...bez brige...."~ sapnuo joj je u uho
Svi zajedno su posli Marini
" Marina izađi da ih upoznas..."~ Zero je rekao Marini putem misli