Yokai Akademija. Škola za čudovišta.

Kad se Amy ujutro probudila pogledala je na kalendar i vidjela da je nocas puni mjesec. Jucer u skoli joj je bilo dosadno i nije se mogla usredotocit na ljude. Bila je negdje u 7 nebu. Zaljubljena kao i uvijek. Sada joj se svidao jedan mali crni. Brzo se spremila i otisla u skolu. Kao i jucer nije znala tko je tko i kako se tko zove. Sjela je na klupu misleci da ce joj se netko pridruziti i upoznati se s njom. Razmisljala je o tome da ce morati otici sa zadnjeg sata, radi punog mjeseca.

Posto je napokon zasjalo jutarnje sunce Zero se konacno trgnu iz sna
Međutim nije imao snage; niti volje ici u akademiju,nakon par trenutaka sjetio se kako mora poci zato sto je zelio saznati kakvih cudovista ima u akademiji
Zero se ljeno ustao iz kreveta te pomislio " ufff mrzim jutro,noc je puno bolja"
~promrmljao je" opet cu vidjeti ljude od jucer,ah moram ih bolje upoznati"

(nakon nekog vreman Zero je bio spreman otici u akadamiju)
Nije mu trebalo dugo do akademije,ali njemu ce cinilo kao da hoda stoljecima.
Pomislio je" to je jedno od onih jutara kad mi se nista neda"~uzdahnu je
Pri dolasku u akadamiju ugledao je kako se neka djevojka ponovno istice u drustvu.
Sjedila je sama za klupom.
" ah reci cu Shitsuyi da ju ode pogledati ona ionako voli nove ljude"~sarkasticno rece
Pritom se okrenuo i nastavio hodati prema svojoj ucionici

Kooh nije prespavala noć. Bila je jako, jako žedna ali nije našla dobar plijen.
Odlučila je otići u lov tik prije zore.
Očajno trčeći ugledala je nekog beskućnika pri smrti i odlučila ga skratiti muka te ispila njegovu krv koja nije baš bila najukusnija, ali bolje išta nego ništa, zar ne?
Sada je malo snažnija došla pri svijesti. Pa ona pohađa onu neku Yokai Akademiju!
Bilo je vrijeme za polazak.
Obrisala je krvave usne rukavom svog starog plašta i krenula prema akademiji.
Došla je malo prije. Ugledala je već poznate osobe ispred zgrade- onog mješanca, onu ljubaznu curu imena Shitsuya i onog vampira, Zeroa? Bila je tamo i nepoznata joj cura, vjerojatno vukodlačica, primjetila je Kooh gledajući u njene duboke crne oči.
Kooh je krenula u potragu za Shitsuyom, ali više je nije bilo. Gdje li je mogla otići?
Sada je sjela na onu istu, prašnjavu klupicu na kojoj je sjedila cura s crnim očima.
-Bok! Kako ti je ime?- upitala je s nadom da će biti prihvaćena s njezine strane.

Nakon duge, neprospavane noći Kim se izvukla iz kreveta. Vani je bilo sunčano vrijeme. Začudo, Kim je bila dobre volje.
''Novi dan je baš kao stvoren za upoznavanje prijatelja'' Pomisli ona. Od jučerašnjeg napornog dana nije upoznala nikog. Jedva da je i prošvrljala akademijom čudovišta. Željela je prvo upoznati teren, ali se njena mala šetnjica pretvorila u noćnu moru. Protresla je glavu da joj se misli razbježe. Nije više željela ni pomišljati na taj dan. Osmjehnula se sama sebi gledajući se u zrcalo. Oči su joj bile tamne zbog žeđi.
Pohitala je brzo van i uputila se do akademije. Stigla je ranije. Ugledala je izdvojenu skupinu učenika. Potrčala je do njih.
''Bok. Ja sam Kim!'' Radosno je to izjavila nadajući se da će joj uzvratiti odgovorom.

Prije početka prvog sata, Jii je pričao s nekim ljudima ispred akademije. Upoznao ih je taj dan. Najednom je banula neka djevojka i predstavila se kao Kim. Svi smo ju pozdravili. Malo smo se upoznavali s njom i ona s nama. Kim je Jiiu bila nekako poznata. Jii ju je upitao: ''Se mi znamo od nekud?'' Onda mu sine da je to ona djevojka koju je spasio od one neke spodobe. Nakon što mu je ona zahvalila i nakon što su se još svi bolje upoznali, počeo je sat. Svi zajedno su krenuli na nastavu.

Pošto je počela nastava svi su hodnici bili pusti.
Naravno u jednoj od mnogih učionica bio je i Zero.
Međutim kako je to bilo jedno od onih jutara kada mu se nista nije dalo raditi niti je imao volje za ista;Zero je samo gledao kroz prozor.
" dosadno je;ali moram izdrzati.Unatoc tome sto bih mogao otici s nastave danas i propustiti nekolicinu sati.Ostat cu ovdje da upoznam teren I ostala cudovista"~pomislio je
Toga trena dogodilo se ono sto nije niti najmanje ocekivao.
Dok su svi mirno pratili; dobro dok ih je vecina mirno pratila,Zero je dobio izuzetnu zelju za krvi.
" nemogu vise izdrzat,moram sto prije van,....."~tiho je promrmljao.
Kako je njegova glad postaja sve veca ,oci su mu postale crvenije nego inace.
"Nemogu vise"~izderao se usred nastave i istrcao iz ucionice.

Kim je bila sretna. Napokon je upoznala muškarca koji joj je spasio život. Zvao se je Jii. Zahvalila mu je te je još malo popričala s ostalima. Čulo se je zvono koje je označilo početak sata. Žurno su otrčali u učionicu i bili prisiljeni da slušaju predavanje (barem je Kim bila prisiljena). Žudila je za slobodom. Željela je samo istrčati iz učionice i svaliti se na travu.
U njenom razmišljanju prekinuo ju je Zero. Nije jasno čula što je uzviknuo samo je vidjela kako je izletio iz učionice. Pokušala mu je pročitati misli, ali sve je bilo crno.
Kim je bila upoznata s tom situacijom. Shvatila je da je njegova žeđ bila prejaka te je nije moga više trpjeti.

Pošto je brzo izletio iz učionice nije znao kud bi,sto da napravi, otrčao je do obližnje klupo i sjeo.
Zero od rođenja na vratu ima znak koji označava prokletstvo vampira,osobno je mrzio to prokletsto zato sto ga nije mogao u potpunosti shvatiti.
Iako je znao kakav utjecaj ima.
Pošto mu je žeđ bivala sve jača, ta oznaka na vratu postaja je sve crvenija i crvenija
[evo vam kako izgledaju oci od zeroa i znak ]

Zero nije znao kud bi sam sa sobom,medicinske tablete koje je pio imale su okus krvi,pa mu je to uvijek utažilo glad,ostale su mu doma.
Bio je ogorcen i ljut
" samo da nitko ne dode blizu mene"~pomislio je
" moglo bi se dogoditi..."~tiho je prosaptao

Kad se napokon zvono oglasilo Kim je izletjela iz učionice. Jedva se provukla kroz gomilu. Kad je stigla na čistinu lutala je. Tražila je Zeroa.
''Možda bih mu mogla kako pomoći'' pomislila je. Njena je žeđ također postala jača. Od trenutka kada je stigla u Akdemiju čudovišta nije okusila ni kapi krvi. Osjećala se slabom i ogorčenom. U daljini je vidjela sjenu. Sakrila se iza obližnjeg drva i promatrala. Bi je to Zero. Izgledao je tako drugačije. Ostala je skrivena iza drveta i promatrala je.

Iako je proslo neko vrijeme Zero se nije osjecao nista bolje; naprotiv bilo mu je sve gore i gore.Oblio ga je val nekakve topline;znao je da ako nesto ne poduzme da bi se moglo nesto dogoditi.
" moram izdrzati jos malo,barem malo....." ~rekao je tiho
" krv;treba mi krv...."~promrmljao je
Međutim Zero je popustio vise nije mogao obuzdati svoju zelju za krvi.
" moram ubiti,...opet..."...nasmijao se sarkasticno
toga trena zacuo je nekakvo sustanje.
Zero je podigao pogled te je vidio djevojku.
Njegove crvene oci zurile su u nju,oblizao je usnice i nasmijao se.
"jesi preplasena zbog onoga sto vidis???"~zlo se nasmijao
Polako joj je poceo prilaziti.
Zero je mogao vidjeti ociti izraz zaprepastenja na njeznim licu
"Nisi vidjela nista slicno??!!! Da li te je strah???!!!" glasno se izderao
" odgovori mi!!!!!!!!!!!! "~zero se je toliko izderao da se to culo sve do akademije

Pažljivo je promatrala svaki njegov pokret. U njemu je vidjela nešto što nije mogla objasniti, što je prvi put u životu vidjela. Već se polako počela spuštati noć. Kim je nesvjesno već duže vrijem promatrala Zeroa te je izgubila pojam o vremenu. Mislila je da će mu moći kako pomoći, ali nije imala ni hrabrosti da mu se približi. Vapila je za krvlju. Morala je brzo otići u lov. Naglo se okrenula. Niti ne gledajući kuda ide spotaknula se. Grana na drvetu rasjekla joj je ruku. Na travu su počele padati kapljice krvi.
''kvragu'' - promrsila je ljutito. Pritiščući ranu na ruci okrenula se i vidjela Zeroa kako njegove crvene oči zure u nju. Srce joj je počelo kucati nenormalnim tempom. Osjećala je strah. Strah od gubitka život. Zero se izderao na nju.
''ja, ja, ja.. '' - nije mogla doći do daha..
''ne bojim te se. nećeš mi nauditi'' - s velikim strahom jedva je prozborila.
''ovo je samo san'' - ponavljala je u sebi. Zero se još jače izderao. Kim viš nije osjećala tlo pod nogama. Noge su je izdale. Samo se onesvjestila..

Pošto je vidio kako se djevojka onesvjestila,nekakav demonski,žedan nagon ga je natjerao da dode do nje i ispije tu krv koja mu toliko treba.
" napokon,malo krvi cu dobiti,"~pomislio je
" znaci i ti si jedna od onih koji se boje mene i moje demonske strane" ~prošaptao je
Gledao ju je sa veoma sarkasticnim i zlim osmjehom na licu.
" nitko meni ne moze pomoci...Zapamti to"~sapnuo joj je u uho
Uzeo je je ruku i bez okljevanja zario svoje očnje u nju.
Krv je tekla ne samo u njegovim ustima vec i na tlo"
Nakon nekog vremena napokon je utazio žeđ,te je napokon dosao k sebi.
" hvala ti na krvi"~tiho je rekao
" Ostavio sam te na zivotu kao vjecno sjecanje na ovaj dan,sada se nadam da ces imati nocne more,jer kao sto si i sama vidjela ja i jesam jedna od njih"~tiho je rekao
Potom se ustao i sav zaliven njeznim krvlju posao je natrag kuci.
" ubrzo ces se probuditi ako imas imalo snage u sebiˇ~promrmljao je sebi u bradu na putu do doma.

Operostite sta nisam prije nista napisala, nije me bilo doma =)

Amy je napokon upoznala neke nove ljude. Jedna ljubazna cura je dosla do nje prije 1. sata. Cinilo joj se da se zvala Kooh. Pricale su malo te se pridruzile drugima. Bilo joj je zabavno. Doduse ljudi su piljili u nju ko da je pala s Marsa, ali to joj nije bilo vazno. Na satu nije puno pazila, ali se zato zabavljala. Gledala je u mjesec kako postaje sve veci i veci. Kada je dostigao vec preopasnu velicinu Amy je odjurila sa nastave u sumu.
Cekala je tamo satima, no nije se fazirala.
Nije znala u cemu je poanta. Trebala se fazirati.
Potrcala je doma i nazvala neke stare prijatelje. Nitko nije znao u cemu je poanta. Nedugo zatim Amy je cula nesto cudno iza svoje kuce.
Otisla je van i vidjela nekog covjeka kako lezi u vlastitoj krvi.
Njezini vukodlacki nagoni su proradili i pocela je trgat meso s njegovih kostiju.
I napokon fazirala se. Mjesec je zasao iza oblaka te je vrlo malo osvjetljavao ulice. Nije znala koliko ce faza potrajati. Otrcala je u sume, njene dobre prijateljice, s osmjehom. Kad se ujutro probudila bila je covjek. Ili bar ono sto je od nje ostalo.
Nazvala je neku plahu curu iz akademije te cula novosti.
Zero je podivljao. Pricao je nekakve cudne stvari i poceo je prakticki napadati sve koji su mu prisli.
Nekako joj se svidao Zero, bio je, pa poseban. Takvog ne vidis cesto. U jednu ruku je bio sladak, a u drugu opasan. No znala je da joj je Zero nedostizan. Mogla je uvijek sanjariti. S osmjehom od uha do uha spremila se i potrcala u skolu. Kao i uvijek bila je jedna od prvih tamo.

Napokon je ponovno doslo jutro!!!
" ugghh mrzim jutro"~rekao je to ponovno kao i svako jutro
Zero je napokon otvorio oci i ustao se.
Imao je bogme sto i vidjeti.
Njegova skolska uniforma bila je krvava u potpunosti..zastor na prozoru bio je potrgan...staklo na prozoru bilo je razbijeno
Zero se prisjetio da je njegovor prokletstvo bilo izvan kontrole
" dobro je nije se u potpunosti prokletstvo oslobodilo uspio sam ga donekle suzdrazati"~pomislio je
" ahh ona djevojka,nadam se da je dobro"~prosaptao je
Nakon nekog vremena konacno se spremio;ne toboze u skolsku uniformu ali u nesto slicno tome.

taman kada je krenuo u skolu;vratio se u kucu
" uh skoro sam zaboravio pilule"~pomislio je
Pri dolasku u skolu vec se vjesto o njegovom " ludilu " prosirila po skoli
Svi su ga gledali
" mrzim ovake..."~ljutitio ce Zero

Gah...Shitsuyi je išlo na živce kako svi Zerou predaju previše pažnje. Iako si to nije htjela priznati, bila je ljubomorna. No, ipak, jedna misao joj se nije prestajala vrtiti oko glave...što Zero zapravo želi od njih? Poznavajući svoj vampirski instinkt rekla bih da on na nas više gleda kao vreće za jelo, iako ja nisam tako neiskusna kao što se čini... Mrzim svoju visinu! razmišlja Shitsuya

Zero je u gomili ugledao Shitsuyu
Također primjetila je i ona njega.
Zero ju je samo pogledao i krenuo je dalje.

"Zero, pričekaj! Zaboravio si kemijsku jučer u školi, ovom ti je prilikom vraćam." kaže Shitsuya i zakruli joj u želucu te shvati kolko je zapravo gladna. Namjerno ispusti olovku, izvadi očnjake i spusti se po kemijsku namjerno zubima porezavši Zeroa po ruci.
"Joj, oprosti, slučajno sam...čekaj da ti to obrišem" jezikom prođe po njegovoj ruci, više bezobrezno nego zavodnički...

" ne pokusavaj to Shitsuya ,govorim ti za tvoje dobro"
Zero je pogleda sa prijezirom.
Pritom podigne ruku i poliže svoju krv.
" shitsuya zadrži kemijsku"~kaze joj sarkasticno
Okrene se i kaze" zaboravio sam ti reci"
" moja krv ti je ko otrov,polizes ju jednom i....."~najednom je umuknuo
Na Zeroovom licu vidio se ociti izraz necega bolnog.
zero se prisjetio svoje stare prijateljice koja je zbog njega umrla.
" nanio sam joj bol"~ kaze na glas
Shitsuya ga pogleda cudno
Zero se okrene brzo i nastavi hodati drzivsi svoju ruku na licu.
Zaletio se gotovo u vecinu cudovista na hodnicima.
Izasao je na dvoriste.

"Sorry..." izvinjavala se Shitsuya iako nije suosjećala, iskreno, bilo ju je baš briga. Zabavljala se gledajući druge kako pate...

Uz sve što je radila, glad je i dalje rasla. Džabe mi je sve pokušavat, jednostavna užina od čovjeka od 80-100 kila je prava stvar...ne ova...sintetička krv koju pijem? Užasna je...

*Shitsuya izlazi van i pronalazi žrtvu*

Na njenu sreću, bio je pedofil. Namamila ga je iza grmlja kako bi pomislio da ju može iskoristiti, pa je ona zapravo...iskoristila njega. Nemilosrdno mu je zabila očnjake u žile kucavice i popila sve dok se leš nije potpuno osušio i dok na tijelu koža nije počela visiti na kostima. Osjetila se sitom, a tijelo bacila iza nekog kontenjera. "Ionako je bio pedofil..." tješila se Shitsuya...

kao što možete vidjeti počinjem glumit zlog lika xD

" samo se ti zabavljaj,moglo bi ti se uskoro nesto dogoditi Shitsuya"~pozalit ces
" Shitsuya raspitaj se o onoj djevojci koju sam skoro ubio."~ vikne joj Zero i pogleda je s prijezirom

Marina je šetala dvorišem akademije.Osjećala se čudno.Propustila je prva dva dana.Nikoga nije poznavala.I uz to je bila među ''Ugroženima''.Pih.
Ma što god oni mislili snaći ću se ja.Nisam više beba.Jesam prilično ranjivija od ostalih ali to je nebitno.
Zašto ljude nisu pozvali u ''Ugrožene?''
Ugledala je jednog dječaka kako nešto viče.Krenula je prema njemu.
Koliko će mu trebati da shvati da sam različita? - upitala se.Nebitno.Željela je bar nekoga upoznati.

Shitsuya je ostala sjediti sama na klupi. Voljela je prirodu, no sad i ne tako puno zato što je bio mrak, a mrak nije voljela. Voljela je dan, ali je to bilo nemoguće pošto vampiri izlaze vani samo po noći, dane je provodila u podrumu svoje stare ruševne kuće. Slala je sms-ove svima i dosađivala se, ali nitko joj nije odgovarao na poruke, normalno...Ostala je još malo sjediti na klupi...i uživati u trenutku...a onda je ugledala curu...sa prekrasnim zelenim očima...neshvaćenu...nekako se...pronašla u njoj.

Zero je za to vrijem jos uvijek bio na mjestu gdje je popio krv onoj djevojci
" imala si srece da potpuno nisam popustio prokletstvu"~prosaptao je
Zero je imao veoma dobar instinkt svjeze krvi
" ah ne opet taj napadaj"
brzo je uz drhtaj ruke izvadio medicinske pilule
" ovo je vec drugi put,sto se desava????"~zapitao je sam sebe
Oznaka na vratu vise ne samo da je bila crvena vec je i pekla.
" DOSTAAAAAAAAAAAAAAAAA!!!!!!!!!!" ~vrisnuo je Zero,vrisak je odjeknu na daleko.
Zero je pao na tlo.
" moram se ustat"~pomislio je
Nakon nekolicine pokusaja,uspio se podici
" naslonio se na drvo i disao je veoma uzurbano
" opet se ponavlja ista stvar"~promrmljao je

Shitsuya je osjetila nekakav nelagodan osjećaj, i shvatila da, nakon što je popila količinu Zeroove krvi može osjetiti njegovu prisutnost, a trenutno osjeća da mu nije dobro. Brzinom munje našla se iznad njega i pružila mu ruku

"Imaš sreće da sam naišla" reče Shitsuya čudnim očima...nekako...zlim

"Sad je pravo vrijeme, mogla bih ga..." pomisli Shitsuya, ali se ubrzo predomisli...

"Šta to pričam, pa to su mi prijatelji! Skuliraj se!" pričala je samoj sebi.

Zero ju pogleda
" s~s~s~Shitsuya MICI SE,nisam ti ja nista"
zero joj je mogao barem donekle procitati misli
Zero je bio ogorcen.
" Netrebam pomoc NETREBAM!!!!!!!!! " ~izderao se na nju
Zero ju je primio za vrat
" ODLAZI ODLAZI"~ derao se i dalje
Vise nije okljevao bacio ju je sto je jace mogao na tlo,te ju ponovno podigao i bacio.
Shitsuya je leđima lupila u drvo
" Zar ti nije dosta,sto ce ti prijatelj ko ja,na kraju ce te si izdat, MICI SE OD MENE"~rekao joj je
" MAKNITE SE SVI OD CUDOVISTA!!!!!!!!!!!!!ˇzero je osjetio da prokletsvo nemoze vise kontrolirati
zadnji vrisak koji je ispustio podigao je cak i ptice iz krošnje
Zero je otrčao dublje u sumu.