Yokai Akademija. Škola za čudovišta.

"Što sada?". - Pomislila je uplašena Cho.
Netko joj se približavao.
"Tko je to? Što želi od mene?".

Sjela je na klupicu u blizini.

Zero se pojavio ispred nje....
" Ti si nova???!!!!"~ upitao je Zero

"Hm, ovaj..d-d-da..da..ovaj, jesam." - Cho se zbunila i počela zamuckivati. Nitko je do sada nije pozdravio.
"Ja sam Cho". - rekla je i pružila ruku.

zero je pogledao u ruku sumnjicavo
" bojis se zar ne???!!! glas ti je drhtav a i srce ti kuca brzo!!!"~ rekao joj je zero
Potom je primio njezinu ruku i rekao " ja sam Zero,cuvaj se ove skole i e veseli se previse tu se događaju cudne stvari. Ti zivis tu negdje u blizini ili???"1 rkao joj je s oprezom

"Da, bojim se". - s nekim knedlom u grlu je priznala Cho...protiv svoje volje.
"Čudne stvari?"-upitala je."Eh, ništa me nemože iznenaditi..mislim da sam vidjela i gore stvari." - nasmješila se Cho još uvijek držeći Zerovu ruku.

"Ovaj..da..možda..tu negdje". - rekla je Cho pokazujući okolne kuće, ali opet..neodređeno. Nešto ju je mučilo. Nije htjela priznati.

-"Pricat cemo kasnije, moram ic."- rekla je Amy prije nego sto joj je Marina isto uspjela reci.
Amy je potrcala i ubrzo se nasla na trijemu kuce Ugrozenih. Usla je i pocela traziti Michaela.
Kad ga je nasla pocela mu se ispricavati: "Michaela, meni je... zao. Ja..."- jedva je rekla.
-"Amy, dobro je. Sva sreca, pa shvacam tvoje potrebe."- osmjehnuo se i zagrlio ju.
Vise nije znala sto bi napravila. Da ide sa Marinom i Zero-om li da ostane ovdje i bude sretna. S uzvracenom ljubavi. Oni su bili tako razliciti, a opet tako slicni. Kao da je tijelo bilo namjenjeno jednom, a srce drugom. Vise nije ni znala tko je dobio srce. Osjecala se zbunjeno.
Michael kao da joj je citao misli rekao je: "Ako moras ici, idi. Necu se ljutiti."
-"Ali ja neznam zelim li ici."- rekla je tuzno.
-"U jednu ruku zelim otici, biti sa 2 ljudi koji me donekle shvacaju, pogotovo s Marinom koja mi je kao sestra. Svejedno imam osjecaj da cu im smetati, da nisam dovoljno zanimljiva za njih.
Opet, zelim ostat zbog tebe. Vazan si mi."
-"Amy, kazem ti, idi ako moras, ja cu ostati ovdje, cekat cu te."

Zero je gledao u Cho
" zapravo imam osjecaj da nemas dom??? jesam li u pravu....???"~ gledao je zero u Cho

"Hoćeš li mi pokazati školu?" - upitala je Cho promjenjujući temu.
Obrazi su joj postali rumeni, a oči se sjajile. Skrenula je pogled s Zorovih očiju.

" znaci uistinu nemas dom...ahh kako predvidljivo...pokazat cu ti skolu...
Moja obitelj je mrtva pa stoga sam sam u kuci imam 3 slobodne sobe ako hoces slobodno mozes zivjeti samnom al prvo mi reci koje si cudoviste da vidim kako da ti pomognem...."~ zero se nasmjesio....

"Ovaj..ti..ti..t-ti..meni nudiš..dom?" - rekla je Cho oduševljeno. "Zero, ali..ja sam..ti mene..ovaj..mi se ne znamo, jesi li siguran?" - Cho je gledala u njegove duboke oći.
"Ja sam..vampir.." - boja Choinih očiju se promijenila. Osjećala se čudno.
"Kako će reagirati?" - pomislila je.

Zar ja jedina tu pricam sama sa sobom xDxD

-"Michael neznam, to sve ovisi zele li me oni prihvatiti. I zele li me trpiti. Ali da, htjela bih otici."
-"SUtra je puni mjesec."- nadodala je.
-"Nego, ja se idem prosetati."
-"Zelis da odem s tobom?"- upitao je.
-"Hvala, ali zelim biti sama."
Izasla je iz kuce i uputila se u pravcu akademije. Hodala je sporo i nije ocekivala da ce na nekog naici. Bar ne u ovo vrijeme.
Dosla je i legla na klupicu, gledajuci u mjesec koji postaje sve svjetliji i sve veci.

" ahh dobro vampir..drago mi je i ja sam pureblood vampir..nema veze stignemo se upoznati..pa neces valjda zivjeti na ulici...ooo daj ajde pa sto ides do mene doma i odabrat ces si sobu "~ zero se nasmijao Cho

"Ovaj. Hvala.."- Cho nije znala što drugo reći. Odvratila je osmjehom.
"Hoćemo li sad poći ili..?"-nesigurno je upitala Cho.
Postalo je vjetrovito. Cho je pogledala u nebo. Njezino najdraže vrijeme.

Kim je osjetila snažan miris.

'' taj netko novi stvarno sjajno miriši ''- pomislila je kim. Miris joj je bio poznat.
brzim je korakom slijedila trag koliko se još dao nanjušiti.

ugledala je novu učenicu. zero je stajao kraj nje. iz daljine joj se činilo kao da ju već poznaje odavno..
'' da li je to ona? '' - u nadi je razmišljala kim. '' ne, ne. to ne može biti ona. ''

Marina se nije obazirala na Amy.Nije joj se ni obratila.Amy je opet otišla.Marina je samo gledala u nebo.Razmišljala je o majci.Tdada je odjednom skočila a noge i otrčala do kuća Ugroženih.Tamo je našla Michaela i Amy.

-''Amy moramo razgovarati.'' -rekla je Marina.Oboje su je čudno gledali.Znala je da je prekinula nešto ali nije se obazirala.Mora sve izgovoriti dok ima snage.Nije čekala odgovor nego se udaljila.Amy je slijedila.Amy je odmah primjetil kako je Marina strašno čudna.

-''Na opraštaj se od Michaela.Idi svojim putem.Zero i ja nigdje ne idemo.Ostjemo još.Jako brzo mi je rođendan i želim vas sve na njemu.Ti i Zero nemate šanse.Imaš Michaela i budi sretna s njime.Nakon mog rođendana ne znam što će biti.Zero odlazi tražiti breću i jednu djevojku.Moit ću ga da prihvati moju pomoć.Ne znam hoću li uspjeti.Samo znam da mu moram pomoći.'' - rekla je marina gledajući u nebo.Bila je cijela hladna.Rekla je to nekim dubokim glasom koji kao da njoj nije pripadao.Rekla je to bezosjećajno.Kao da to uopće nije bila ona.

Zero se nasmijao
" moze ali sto te nije zanimala akademija???~ upita Zero Cho

Cho je sad uživala u vjetru. Pogledala je oko sebe da upije okolinu. Pogled joj je zastao na djevojci duge kose.
Vjetar je puhao jače, ali u drugome smjeru. Cho nije osjetila miris.
Vid joj je bio oštar, a lice djevojke poznato.
"[i]Da li je to ona?" - pomislila je.
Ustala je i upitnim pogledom promatrala djevojku.
"Idemo?" - upitala je Zeroa. "Htjela bi se smjestiti prije noći..a kad padne noć prošetala bih. Treba mi nešto novo, nešto crveno i ljudsko." - rekla je Cho podsmjehujući se. Bilo je učito na što cilja.

jak vjetar joj je mrsio kosu. maknula ju je s lica da malo bolje vidi djevojku..
pogledi su im se sreli.
'' šta bi ona tu tražila? '' - zbunjeno se zapitala Kim.
'' ne. nije to ona. '' - promrsila je i tužna, ali i sretna se upital nekamo. nije zapravo niti znala
kako se osjeća ni kuda ide.

'' nadam se da neće biti nevrijeme '' - pomislila je i izgubila se u mraku.

Vratila se u kucu. Tamo je nasla Marinu. Pricala joj je. Hladnokrvno. Negdje u sredini Amy je dozivjela emocionalni slom. Samo je pala na pod, placuci. Nije mogla prestati. Marina se ponasala uzasno cudno. Amy jepomislila da ju uopce ne zna. Da se cijelo vrijeme pretvarala da je nesto, sto nije.
Amy je bila uzasno tuzna.
Samo je promrmljala: "Ja ne zelim ici svojim putem" sa suzama u ocima i izletila van na svjez zrak.
Pala je na koljena i stavila glavu medu travu.
Cula je kako Marina govori Michaelu da ju pusti na miru sad neko vrijeme, dok se ne smiri.
Ljudi koji su prolazili ulicom su je cudno gledali.
Legla je na leda gledajuci u tamno nebo dok joj je vjetar mrsio kosu.

"Nije mi nikad pričala u koju školu ide." - pomislila je Cho.
Nakon toga je pogledala Zeroa i upitala: "U kojem smjeru je tvoja kuća?"

Marina je shvatila što je učinila.Bilo joj je žao Amy.Ipak još uvijek je bila hladna.Michael je čudno pogledivao.
-''Mike,ja...'' - počela je govoriti.
-''Ma ti to ionako nebi shvatio.Jedino Khan i Zero bi.Amy oprosti mi zbog ovog.Biti će ti jasno kada saznaš za moju tajnu.Vjerovatno ćeš me onda mrziti.Poželjeti da me nikada nisi upoznala.Ja ne mogu promijeniti prošlost.'' - rekla je.

-"Znas sta?"- rekla je znajuci da je Marina cuje.
-"Mozete se je*at i ti i Khan, a i Zero."
-"Idete mi na k.. vec s tim spikama, kako vi svi imate tajne, kako ne mozete mjenjat proslost etc."
-"Ko da i mi nemamo svoje tajne. Ako si me mislila povrijedit, mogla si to napravit na pocetku, a ne me pustit da sad ispadnem budala vezuci se previse za tebe."

Bas sam se uzivila u ulogu.

Cho je još jednom zastala i pogledom potražila onu djevojku.
Vjetar je puhao savršeno i mogla je namirisati, ali ne i vidjeti je.
"Gdje je?" - upitala se Cho.
Naoblačilo se. Cho se nasmješila vremenu: "Savršeno!" - pomislila je.
Nekoliko ljudi iz blizine povuklo se u školu. Neki su neprimjetno nestali, ali Cho je i dalje pogledom tražila onu djevojku.

-''Nisam te mislila povrijedit.'' - rekla je Marina tiho.
-''Kada Zero pronađe svoju obitelj on će ostati s njima a moja misija će biti izvršena.Što ćeš onda ti?Kada Zero nađe svoju obitelj ja ću nestati.I biti ćeš sama.'' - rekla joj je Marina. -''Izgubit ćeš Michaela i prijatelje koje možeš imati ovdje,a ja ću......ja ću nestati.Možda zauvijek''

'' aghrr '' - zarežala je Kim. počelo je nevrijeme. nije imala kuda te se uputila, što je brže moguće, u akademiju da se skloni.
tam je bila još nekolicina čudovišta.
'' opet taj miris '' - pomislila je Kim. vjetar je jako puhao te nije mogla doznati odakle dolazi taj, njoj poznati, miris.
otrčala je do ulaznih vrata akademije da se skloni. sjela je na pod i prekrižila ruke na prsima - njena uobičajena poza.